Prijava
   

Kapitenski

Rutinski. Lagano. Bez znojenja. Bez muke. Pičkin din. Kao ladna voda. Odraditi nešto sa takvom lakoćom da svi koji to gledaju pomisle da su tome kadri i vični dok ne pokušaju pa ne padne stativa. Završiti posao kao iz udžbenika. Školski.

Gospodin Šarenac: Lomi se utakmica, traži se rešenje u napadu, najbolje bi bilo možda da idemo na Krstića i da, evo lopte na niski post, gradi se Krstić, sjajna igra leđima, kaakav okret sada i laki poeni za Krstića! Kapitensko rešavanje sitacije, gde ćeš Kikanoviću ni u zvezdi nisi valjao...

   

Povratak u devedesete

Objašnjenje za svako sranje koje se dešava.
Kao da su devedesetih izmišljeni kriminal, nestašice, krađe, ubistva. Kao da ih nije bilo pre i posle toga, i ovde i na drugim prostorima.

- Čitaj ovo. Čovek ubijen u parku.
- Teško nama, eto nam povratka u devedesete.
----------------------------------------
- Opet neredi na derbiju.
- Pa da. A ja kad kažem da nam se vraćaju devedesete onda ovo, ono...
----------------------------------------
- Danas je godišnjica atentata na Kenedija.
- Ah, malo malo pa neko nekog ubije. Sve mi više ovo liči na devedesete dete moje.
- Ali to je bilo šezdesetih. U SAD.
- Eto vidiš koliko kasnimo za svetom.

   

Sejf mod

Ispijanje alkoholnih derivata u tačnoj meri do koje je detektovanje od strane zlih lica nemoguće. Nešto je niža granica za vožnju, nešto viša za rad sa strankama, jedino kod žena ne postoji jasan prag ispod kojeg neće namirisati da nisi odoleo da makar lizneš koju i to sa prsta, čisto da vidiš el dobra je.

- Šljiva?
- Samo dva prsta, vozim školski bus.

   

Žena sa tetovaže

Žena čije ime nikom ne spominješ. Ljubav koju su pre četvrt veka skrio ispod kože i zelenog mastila. Kada te unuk pita: Deda Radoje, je l' to baba Milunka na slici? samo klimneš glavom i po ko zna koji put osetiš svaki ubod šnajderske igle u ruku. Koja kurčeva tvoja baba?! Džabaiso sam ti dva 'ektara što mi dao pokojni tast čim sam je doveo, ljutito pomisliš u sebi, pa ti opet bude žao tvoje Milunke, jer ona mučenica nije ništa kriva. S' jeseni kad pečeš rakiju pustio si tranzistor da ti buni, čuješ Šabanovu pesmu sa njenim imenom, pojačavaš ga do daske, za'vaćaš prvenac i uz krčanje pesme koja ti cepa grudi sipuješ ga zavrat. Trebaju ti ta 28 grada više nego ižednelom voda. Da utrniš, da ne osećaš više ove igle dušu što ti bodu.

   

Izbušen stolnjak

Esencija enterijera svake tvrdokorne kafančuge koja drži do sebe. Znak memle i oronulosti mesta ali i pokazatelj dobrog provoda: jelo se, pilo se, slavilo se i pre svega - živelo se. Otuda i rupčage na kariranim stolnjacima, da svedoče o prolaznosti i pijanstvima koja su se prepričavala. Svaka progorela rupa je priča za sebe, bilo slučajna ili namerna, u momentima kad pesma i život bace u sevdah.

Jeb'ga bajo, kad cigani opletu Angelovu ''Priču o nama'' ili Tomino ''Dno života'' vadi se ono malo preostale mesečne plate iz skrivenih štekova u jakni i lomi ionako oskudan inventar - ko će još da misli o tome gde je završio žar cigarete...

- Aj' banemo ovde, vidi kako dobro mesto.
- Ma zajebi me s ovim pederskim kafićima za dokonu studentariju, ako nema probušenog stolnjaka ne ulazim!

   

Janjičar

Rođak iz inostranstva koji je kao beba otišao sa porodicom iz Srbije u inostranstvo pa se posle 20 godina vratio sa ogromnom svotom novca i prepotentnim ponašanjem.

-Gde si brat, ne vidim te 20 godina. Jesi siromašan? Hoćeš para da kupiš patiku? Idemo u diskoteka da ti platim pića, ja imam para ti nemaš. Hoćeš da jedemo, ja platim, ti nemaš?
-Može.

   

Arkada

U puknutoj formi,nedosanjan san mnogih dečaka,kasnije momaka i još kasnije muškaraca u zrelom dobu.

-Igraš fudbal na terenčetu u kraju, 7-7 a igra se do 10, sredina jul meseca,5 popodne.
Pored terena,dobrih 30 ljudi iz kraja i čak 3 ribe.
U jednom trenutku skačeš u duel,odnosiš loptu,puca kontra ali ti ostaješ u mestu jer čorba kulja niz jednu polovinu lica. Svi te gledaju sa onim strahopoštovanjem karakterističnim za zajebane povrede,ribe vlaže a kako i ne bi kada izgledaš kao jebeni Rambo koji je upravo objavio da je prekjuče prešao u pravoslavlje i kao rite of passage otišao u Bujanovac i skalpirao 14 Šiptara.
Krećeš ka autu sa ozbiljno-kežualnom facom i ležerno dobaciš masi : *Arkada*.

   

Naručivanje kisjele vode đevojci u kafiću

Mali znak pažnje. Nekad veoma popularan i efektivan način da pokažete đevojci za susjednim stolom koliko rado biste stupili sa njom u bliži kontakt.

A onda su počeli samo flaširane da služe.

Taman si sjeo u kafanu. Mobilni, ključevi od auta i Marlboro su već na stolu, dok listajući meni naručuješ veliko Nikšićko. Naravno, sve te interesuje, pa razgledaš po objektu ne bi li uočio koga poznatog da podigneš kriglu u znak zdravice.

Kao što je opšte poznato, sklon si lijepim ženama, tako da razgledanje nije dugo trajalo. Zašto tako fina đevojka sjedi sama? Dobro, nije sama, sa drugaricom je. Sa grdnom drugaricom. Neka je, neće niđe pobjeći, ionako ispija dojč uru ipo. Što joj imaš prilaziti, svak za svoj sto, zovi konobara i reci: "Dvije kisjele vode onim damama u ćošku". To je jedino džabe, a da nije vodurina. Ostavićeš utisak. I sirotinja si, pa ti je glavno da se jebeš bez ulaženja.

Posmatraš ga kako spušta tacnu na njihov sto i ljubaznim tonom govori: "Imate piće od gospodina". Dako bude zadovoljna. Možda ne bude i reče konobaru da je pička najveća što te sluša. Neće joj valjda odgovoriti da je mislio pojiti volove... Možda i hoće, moraš je zaštititi. Jači si od njega. Da je jak ne bi bio konobar, nego radio u sekjuriti minimum minimuma. Ustaj i spasi je, nemaš što čekati.

   

Štikla

Korpa. Pedala. Odjebaus.

Poklon koji žene, subotom uveče u klubovima, redovno uručuju muškarcima, bili oni sasvim prosečne jedinke ili ljaljani. Pošto subota uveče u kombinaciji sa seljačkim klubovima izaziva transformaciju koja samopouzdanje sa "ružna sam" nivoa plasira na onakvo kakvo je Hanibal posedovao pri pohodu na Italiju preko Alpa, lansiranje odjeba jadnicima koji im pokušavaju prići se klasifikuje kao nešto neminovno.

- Izvinjavam se, kako se zoveš?
- Imam dečka!
- Dobro, Imamdečka, jesi možda za jedan ples?
- Hvala na ponudi, ali ipak ću preskočiti.

   

Mene je na Kosovu nosila rečica

Šok izjava čiji je cilj da preseče priču neke grupe ljudi o dogodovštinama u kojima su učestvovali, jer morate priznati da čim bi čuli nekoga kako to izgovara, u vama bi se odmah rodila želja da saznate šta se tu tačno dogodilo.

Rečica, pa još na Kosovu. Nosila. Nema šanse iskulirati tako nešto. Može bilo šta da se prekine time. Utakmicu da gledaš, na sred tribine, u sred bakljade, opet bi zastao da odslušaš. Da jebeš, skroz onako u zanosu, neko čuješ napolju to izgovara. Stao bi. Da čuješ šta je bilo.

- Jebote svi pričaju u isto vreme.
- Stvarno bre, alo ljudi, može tiše malo.
- Ne jebu te dva posto.
- Brate ne nožemo ovako da se dogovaramo. ALO LJUDI MOŽE TIŠE MALO!
- Ništa ne pomaže.
- Ovo me podseća jednom na Kosovu kada me je nosila rečica...
- Ček malo, stani. Ućutaše svi. Ljudi, skupili smo se ovde da se dogovorimo oko humanitarne pomoći koju moramo.....
- Ma bre jeb'la te humanitarna pomoć. Daj da čujemo ovog, što ga nosila rečica. Na Kosovu.

   

Ušlo u pore

Navuk'o se k'o na nogu čarapa, naložio u maniru mladog majmuna. Ili hepo kocke, kako vam draže. Preko pora direkt u krv, a onda nema dalje. Zaraza teška.

- Sti još sa onom tvojom? Kaće se ženiš?
- To je ljubav, stari moj! Ušla mi u pore!
- 'Oćeš reći, ušla ti u pare, Punišiću...

   

Tuđa ruka svrab ne češe

Pomirljivo prihvatanje činjenice da u životu često ne možeš ni na koga da se osloniš osim na sebe.

- Dragi, moram nešto da ti priznam. Prevarila sam te.
- Štaaaa?! Sa kim?!
- Pa ne znam kako da ti kažem, mnogo mi je neprijatno.
- Šta ne znaš? Govori! Sa kumom? Mojim bratom?
- Iju, daleko bilo!
- Znači sa komšijom?
- Ma nije!
- Pa sa kim?
- Sa Majom, onom kuminom drugaricom.
- A?
- Pa kad smo kuma i ja išle u šoping, išla je i Maja sa nama. Ona nam je pričala kako je išla i devojkama, a probala je i trojku. Ja sam želela da probam nešto novo. Bila sam kod nje u stanu. Ona se dosta trudila, ima vešte ruke, a i jezik, ali meni nije prijalo.
- Uh, dobro je, ja mislio nešto ozbiljno. Jbg, šta da ti kažem? Tuđa ruka svrab ne češa, hehe. Dođi da te ja počešam malo... Nego... I kažeš, Maja voli trojku? Pa mogla bi da je pozoveš, da joj malo proširim vidike, hehe...
- Stoko!

   

Češanje brade

Pokazivač intelektualnog i svojskog razmišljanja bilo kog živog bića.

A :češe bradu i misli:
:Kako ova plavuša ima velika usta, tu bi moglo da stane tri bureka na štapić i plus jogurt da pije:

B: :Češe bradu i misli:
:Vid' plavka što je dobra, može da proguta dildo i lagano ono pola pice kad smota i plus može da zalijepi koverat kad krene, heh...:

C: :Češe bradu i misli:
:Kako ova plava širi usta, e jebem ti, tom silom bi potjerala matematičko klatno 6 puta da uhvati cijeli krug i plus da odradi jednom magnetno ubrzanje ciklotrona u homogenoj sredini:

   

Odlazak po cigare

Iznenadno i ničim izazvano napuštanje porodičnog doma.

- Dobar dan. Ja sam Zokijev dalji rođak, Radojica iz Smederevske Palanke. Vi ste mu sigurno supruga?
- Jesam.
- Nas dvojica smo kao mali bili jako bliski a nismo se videli skoro 30 godina. Ja sam godinama bio napolju, radio na građevini i tako ... sad sam u prolazu pa rek'o da se vidimo i ispričamo, red je ... jel' tu Zoki?
- Zoki je otišao po cigare.
- Za koliko će da dođe?
- Otišao je još 1993., onih dana kada je bankrotirala Dafiment banka. Ne mogu da procenim tačno vreme njegovog povratka ali uđite vi slobodno, da upoznate decu.

- Biljana je u čudu od srede. Ona i deca su se vratili iz Bosne a kuća prazna, muža nigde nema i niko ne zna gde je. Nedostupan je na oba telefona. Moraće popodne do policije da prijavi nestanak.
- Nije se njemu ništa desilo. Otišao je po cigare, verovatno u Novi Sad kod one njegove drugarice. Ako joj je baš hitno zna gde da ga potraži.
- Da, vidiš, drugaricu sam mu zaboravila. A pričalo se da se švaleraju nego Bilja nije htela da poveruje. Preneću joj ove nove momente pa neka ga presretne tamo.
- Nemoj, pošto je u međuvremenu saznao šta je radila svaki put kad šatro ode kod mame u Bosnu. Bolje da se završi njegovim odlaskom po cigare nego njenim na urgentni.

   

Američki državljanin

Holivudsko ostvarenje Ničeovog ideala nadčoveka. Ako si čovek, smeš da nastradaš, ali ako si američki državljanin, onda stižu mornaričke foke da te spasu po cenu sopstvene žrtve.

- Tata, tataaaa!!!
- Šta je bilo, bem ti dete kaljavo, šta se dereš? Ne mož` čovek na miru na prilegne posle ručka!!!
- Tata, onaj mali što je doš`o kod komšija na raspust upao u našu septičku jamu!!!
- Jesi l` ga ti gurnuo?
- Nisam tata, sam upao, hteo da vidi šta ima unutra.
- E pa lepo, sad je video. Ko ga jebe, nek sudavi. Samo reci komši da će on da plati čišćenje.
- Ali tata, he is an american citizen!!!
- Pu, `bem ti sumpor, skači, šta čekaš!!!

   

Svoj dinar

Dinar zlata vredan. Najveći kapital. Za mlade ljude - svoj komad hleba, krov nad glavom, prozor u svet i karta za lepšu budućnost.

- Da ti majka nešto kaže... Nemoj da prođeš ovako k'o ja. Celog života kuvam, čistim, perem, peglam. Gde sam bila - nigde, šta sam videla - ništa... Lepo ti završi školu, zaposli se, imaj svoj dinar i Bog da te vidi!

   

Banjalučanka

Gudra kupljena od para stečenih žickajući za kartu do Banjaluke.

"EKV" momenti Jandrinog jata koje jadna mater ni u ludilu ne bi izvalila:
 

*Svojoj staroj majci rekao sam ja, snaja će ti biti banjalučanka.*

   

Paz' da neću

Oću kurac! Evo sve trčim, samo da uzmem zalet. Odjeb iz lakta, bez mnogo razmišljanja, mator koliko i paz' Boga ti i podjednako efikasan. Taman dovoljno pun drskosti i sarkazma da onoga kome je upućen izbaci iz sopstvene kože.

Sluga: Vaše imperatorsko veličanstvo, presvetli uzvišeni cezare, stigli su parćanski poslanici da nam objave rat. Da li biste konačno prestali da taslačite tog konja i počeli da mislite na državne poslove?
Kaligula: Paz' da neću, tek sam mu ga metnuo.

   

Mladost

Pička.

Dala sam ti mladost, a ti ode s drugim. Pederu.

   

Lirska duša

Jebeno emotivna osoba. Sa sobom nosi tragove krvavih đonova kao produkt života koji je ostavio iza sebe, iliti „Život ga je gazio“. U kafani je tužni boem, u krevetu romantični emotivac, za žene je Hose Alvaro de Enrike Rodrigez - za prijatelje Migel, a na poslu pevač vedrih nota.

Izražava se lirski, što i najviše doprinosi njegovoj ličnosti. On ne drka, on jednostavno trpi i čeka ljubav svog života. Kad je nađe, ne jebe je, već vodi ljubav sa njom. Jebote, on je tako gej.

- Ah, ljubavi moja neprežaljena.. Tako te volim!
- Mige..
- Ne, ne govori... Ostavi ovu noć da priča umesto nas...
- Ali Mig..
- Samo tiho, tiho, najtiše.. I sve će proći... Ljubavi, zbog mene ne plači!
- KAKO DA NE PLAČEM!? VADI KURAC IZ MOG DUPETA KONJU JEDAN!!!!