Onaj tako čest trenutak kada vas iz dubokog sna probudi neka vika ili lupanje.
san
"Sedim pored vode..izgleda da sam na pecanju...sunčano je ali sam ja u debelom hladu...spuštam ruku niz naslon lezaljke nešto hladno..Pivo jebote.Natezem ...Odjedanput niodkuda pojavi se čovek koji je za ruku vodio neku devojku.Ne mogu da verujem !!!Njega ne znam ali nju...glavom i bradom Siena West.Staju ispred mene.Ja ne mogu da progovorim...
neznanac: Da li bi ti draga moja oralno zadovoljila ovde prisutnog Ranisana?
ona: Da!
neznanac: Mikrofon je vaš, prioni...
ona:paa...
on:pa sta pa ? "PA TRI SKOČKA PIK JEBEM TE U TO DUPE GLUPO, SOMULJO JEDNA!
Skačem iz kreveta, unezvereno gledam oko sebe...ćale ceprka nos i gleda slagalicu..
ćale:"Koji je tebi kurac ?Aj idi po kofu uglja ugasi se vatra..."
Posebno gadan vid kolektivnog transa, izazvan egzibicijama mladog zaposlenika supermarketa koji bi radije bio iza miksete nego iza kase. Izbor pesama (verovatno houm mejd miks) ukazuje da je nesuđenog didžeja verovatno ostavila devojka. U težim slučajevima dečko. I pre nego što postanete svesni šta se dešava, bivate uvučeni u trans. Glava vam se njiše u laganom ritmu, u grudima vas steže, iz oka samo što vam nije kanula suza. Žene svih doba koračaju kao po oblacima, nefokusiranog pogleda. Muškarci se stide svojih osećanja, ali ih sakriti ne mogu. Kasirke su toliko dekoncentrisane da ti vraćaju kusur do zadnjeg dinara.
"Lane moje ovih daaaanaaaa..."
A: Brate, jel ti to plačeš?
B: Ma sočivo mi se malo... Nema veze, esi uzo alpsku ?
A: Samo da mi nareže.
"Oprostiću joj sveeee..."
B: Brate, resistance is futile, uzmi jedan rubinštajn pa idemo u salon nameštaja da padnem pod sto.
Baja koji se privati u kolo čim dođe na svadbu. Izljubi mladence, doturi im koverat s evrima, stuče jedno kratko, a žestoko, i bambijevskim hodom se prišunja najubavijoj udavači u cirkularnom plesnom aktu.
Lozovača. Kolo. Meze. Kolo.
-Ščije ste vi strane? Ja sam mladoženjinom ocu radio stolariju na staroj kući u Novoj Varoši, a onaj privatnik što ne izlazi iz kola već tri sata mi je sin. Nije stao kreten do dvaput, jednom kad je nabo pečenje, a drugi put kad je nabo starog svata. Prošle nedelje je bio na deset godina mature, snimio red za pišanje, uleteo između dvojice i sve ih poterao ih u kolo.
Figurativan egzorcizam. Teranje uvrnutog šejtana iz opsednute individue zaluđene dušpogubnim mislima, ogrezle u blud poput ucveljene raspuštenice u srednjim godinama ostavljene nasamo sa falusolikim povrćem.
Dozivanje pameti, povraćaj etike zavijene u moral sa ukrasnom mašnicom. Naterati veselog, brkatog čičicu naslonjenog na veselu mašinu u toku pečenja rakije na čin plaćanja zaostale tv - pretplate.
Ubediti kurvu da našije himen, debelog gurmana da pohasa vegetarijansku picu, devojke da pred kurcem pokriju oči.
Stati na put čak i najblažem obliku hedonizma i konformizma, lažno moralnim pridikovanjem.
-Lele, ište ćero, sunce ti pubertetsko, bacaj to iz ruke, raspaliću te bosiljkom!
-Ali, kevo, ovo je tvoja fioka, šta je ovo?
-Joj, bre dete, to je mini oklagija mamina za kolače, mršte iz sobe.
.......................................
-Ju, ne tu, oć da budem nevina do braka, raspaliću te bosiljkom!
-Pa, šta sad da radim sa kurčinom u rukama?
-Daj ga 'vamo u dvojku.
........................................
-Oče Alimpije, ne rukobludi, raspaliću te bosiljkom!
Šamarčina koja budi iz mrtvih. Idealna je za klinje koji su u gangster fazonu, pa često vole da guraju nos gde ne bi trebali. Najčešće je dovoljna samo jedna da ih spusti na zemlju.
- Gledaj idiota što maltretira klince, lako se na mlađima iživljavati.
- Vidi, ja ću sad da mu zveknem jednu disciplinsku, pa će malo da se opameti.
U pogrešnom trenutku zauzeti odgovarajući stav, koji protivniku daje šansu da te naguzi i time ti u baš nezgodnom trenutku sruši sneška, po principu um caruje metak pancir buši. Preventivna mera: otvori oba oka i dupe uza zid.
- Ćamil se opet rasplakao i otišao... Što mu radite to?
- Ko bre?! Aaa, mali ganci... Pa, namestio se, jebiga.
Bole me brige. Sve mi je ravno. Boli me kurac, ali ću to malo kulturnije da ti saopštim.
- Bio moler, a? Jesi ga platio?
- Jesam, jebem ga baš! Tražio avans, zajeban neki igrač.
- I vidi se da ti je uzeo avans, pogledaj kako je zbudžio ćoškove, samo je zamazao!
- Ma boli me ćoše, sledeći put ću da dam ženi valjak pa nek se zanima!
Masturbacija ili peting.
-Bio sam sinoć sa onom malom u parku.
-I, jel palo nešto? Tačdaun?
-Aha, kad sam došo kući.
Osobe rođene 29. februara.
Olizati pljugu kako bi "duže gorela".
Poznati ritual koji se obavlja širom sveta, rame uz rame sa "lupkanjem".
A: Uf, kako sam je ovlažio!
B: Misliš, "kako je ovlažila"?
A: Pljugaju, bre! Vi'š valjda šta radim ovde deset minuta.
Određivanje granice između sna i jave.
Udobno smestiti guzicu na željeno mesto, ali na tako zgodan način da i pored njenog neprestanog milovanja sa kožnom foteljom, drugi i dalje mogu da je ljube kada im nešto zatreba.
- Uf, Mare, pa to je najnovija Bembara? Odakle ti, majke ti?
- Ma upao sam u upravni odbor EPS-a, pa ono, ladovina.
- Opa, tebreks, lepo si se ti uvalio! Možeš li ćeru da mi zaposliš?
- Hajde videću, ali ništa ne obećavam.
Ono što se javlja u tebi kada ti komšija ponudi očinski savet.
Destinacija sa najviše rupa na sebi.Izbušenija od Švajcarskog sira , od Mesečeve površine , od fudbalske mreže Bosanske reprezentacija , od dupeta Eltona Dzona i face Lenija Kravica.
Keva: Danas majko ženiš svoga sina , ženiš svoga sinaa.. :skače u ritmu:
Pašanog: Iopaaaaaaaaaa. :vadi magnum357:
Ćale: Ajde bre pucaj , moj se sin ženi samo jednom , dođi 'vamo ljubi ga tata.
Ujko: A pa neće ga vala ovaj jače od mene. :Vadi Kalaš:
Pašanog: Šta bre neće , sine daj tu Emaru da im pokaže tajo kako se puca.
Ujko: A ti ćeš mene da naučiš , pa si sa Emkom našao ? A , pičko Američka ? :menja žaržer na Kalašu i diže tri prsta:
Pašanog: Au rođače al' se ovaj zainatio , pa ovde samo kašikara može da pomogne. :skida bombu s' opasača dok glođe pečenje:
Ujko: Vid' budalu , vid'.. A saće bre ujka bazukaru da donese sine , da se na daleko čuje kad Srbin svadbu slavi.
Ne može svako ćutanje da bude ć u t a nj e. Samo posebna ćutanja mogu da zasluže naziv i status ć u t a nj a.
Nije to ono kad ti ćutiš jer nemaš šta da kažeš, ili te je neko naljutio pa ti sad ćutiš ljutito na njega. Ni ono kad ćutiš jer ti je tako došlo, štoseonokaže - spokojan si valjda zbog nečega (piše u tamo nekim časopisima da tako ćute bliski ljudi, osobe koje nemaju potrebu da stalno zatrpavaju jedno drugo teorijama i stavovima, zanimljivostima i ekscerpcijama iz vlastitih priključenija), i onda ti bezbrižno ćutiš, a u sebi ćarlijaš (a ovako piše u nekim zbirkama poezije, valjda je i to neko pametan smislio i međ narodom raširio).
Dakle, to ne. Ovo ćutanje - ć u t a nj e - razvija se polako i naravno ćutke.
Počne da klija u onim trenucima kad ti nešto padne na um, a što na um - to i na drum, pa hoćeš i drugome to da kažeš, da mu pokažeš i pokloniš komad, bar krišku, sebe, pa da zajedno nastavite kroz misli i rečenice, obogaćeni i zbliženi transferom poklonjenih komada sopstvenosti.
I, šta se desi? Naletiš na zid. Na bedem. Ili na šanac. Na jarak. Na jaz neshvatanja i neprihvatanja ponuđenog, čak prezrivog odbacivanja. Ništa. Ti prećutiš.
Drugi neki put poželiš da drugome, tebi naizgled bliskome, saučesniku u rasi, sredini i momentu, opet pružiš čest svojih moždanih trudova, možda i da mu razbistriš pogled na vaskoliki ovaj božji pašnjak, da mu slovom zlonemislećim ukažeš da nije sve tako kao što on duma, da je bolje da prestane sa neplodnošću i trulošću svojih dana. Opet zidina, opet provalija. Ispadneš čudak. I prećutiš.
Neki tamo put, padne ti opet nešto na tu tvoju pamet (koja je areal, očito, veoma sklon padavinama i oborinama - kažu tako na prognozi nakon dnevnika, i navedu koliko je palo milimetara tu, a koliko tamo), i ti zaustiš, da se u glas pretvoriš. E onda ti napokon ispadneš pametan, pa zatvoriš usta. Škljocnu zubi, i ti prećutiš.
I bi dobro. I kako ti se zatvoriše usta, otvoriše ti se oči. I ti shvati da je ćutanje tvoja membrana, tvoja kelija manastirska i tvoj karantin (ovako se kaže i u nekoj poznatoj numeri, kad ovaj jedan hoće da zaboravi neku svoju ljubav, šta li je). Da je bolje da ćutiš i prećutiš. I tako se u tebi to ćutanje stvrdne, ili okošta, svejedno.
I to ne bi bio problem da si ti srećan što ćutiš. Ali, ti hoćeš da kažeš. Nećeš da ćutiš. A ćutiš. Jer je tako dobro. Jer nema ko da te zaista čuje.
Ćutanje se piše ćirilicom, jer je oštro i ćoškasto, i u svoje zidove zarobljeno. Drugačije ne ide.
Neki tamo glagolski oblik u već dovoljno komplikovanom srpskom jeziku koji pretvara i najčešće korišćene reči u nešto daleko pametnije i uzvišenije.
Oh, sapletoh se.
Šta to uradiste ?
Igrah igrice, blejah na internetu.
Da li sve naučiste kolege moje omiljene ?
Desetku dobih dragi roditelji.
Dobru ribu opalih prijatelji moji.
Upropastih se od vinjaka policijo moja lepa.
Osnovna mera za određivanje stalnog partnera. Dok ne pojedete s nekim džak soli, nemate pojma kakav je čovek. Ako svaki dan pojedete po dvadesetak grama, džak od pedesetak kila potraje sasvim dovoljno da nekog testirate.
Pa koga si opet prebio na utakmici?! Dokle ću ja da strahujem od plavih koverti čim vidim poštara?! Lepo je meni tvoja mama Rada rekla : " Pojedite, ćero, prvo džak soli, nemoj da žuriš pred matičara...".
Raskomadati, otrsiti, samleti, izkobjašnjavati intenzitetom nečeg jako intenzivnog, na primer džinovske hobotnice, parne lokomotive ili koncerta Motorheda. Krmačenjem može da se označi široki spektar lepih i plemenitih poduhvata izvršenih sa dosta stila i prefinjenosti. Recimo, naši ne samo da su olupali Vukovar, oni su ga raskrmačili! Ili Stiven Sigal kad šutira lika u vuglu, on mu je raskrmači! Ili na primer meni kad bi dali da jebem Saru Konor iz Terminator keca, ja bih je šta? Dobro, izdržao bih jedno minut i po plafon, nakon čega bih uz neartikulisani krik zadovoljstva, nalik onom koji rendom baba ispusti kada na TV-u vidi Tozovca i Cuneta u duetu, svršio kao gmazina, jer sam jebeni specijalac i nisam jebo, ali u svojoj glavi bih smatrao da sam je RAS-KR-MA-ČI-O! To je najbitnije, ono što misliš o samom sebi, ostali nek ga duvaju.
-Đeniro, ae baneš do mene da raskrmačimo onog dedinog Opela pajserom, let lampom i bonsekom!
-Taj zon! Posle zabodemo u Miletov konak da krmačimo neke šniclurine dok sabijamo rakiještinu i orcamo uz mile zvuke rodnog kraja!
-TOOO!!
-TO BRE!
Sleng za prelazak mosta Zemun-Borča, opšte prihvaćen od samog puštanja u promet ove velelepne građevine. Kakav bre "Most Prijateljstva", kaki bakrači i kake gluposti… Kinez je Kinez. Nema druge.
Beograd, 2017. Godine...
- Batice, gde ćeš poš'o na ovaj raspali Pančevac?
- Šo? Misiš da je bolje da pregazimo Kineza?
- Pa narafski.
Tehnika saopštavanja neprijatne informacije tako što se ista servira zajedno sa još dve prijatne, začini jagodama i šlagom i umota u celofan s obe strane.
- Dušo, večera ti je bila fantastična, a sad idem do kladionice. Opraću sudove kad se vratim. Cmok…