Kume, onda, jesmo li se dogovorili?
Pogodno mesto da napišite ime ubice pre nego što ih vratite u biblioteku.
Iritantniji od trejlera. Najnepotrebnija stvar na svetu. Prilika da vidite ključne scene u filmu, zaplet, rasplet, specijalne efekte, najsmešnije delove...po nekoliko puta. Posle ovoga gledanje filma je suvišno. I sve to uz neizostavno dupeuvlačenje. Svi hvale sve. Stari glumci mlade nade, mladi glumci hvale iskustvo starijih, svi glumci hvale scenaristu, scenarista hvali 'momke' iz ekipe za specijalne efekte, momci hvale svoje kompjutere...a reditelj hvali sve njih.I svi zovu jedno drugo po imenu. Svi su oni jedna velika porodica, a prezimenima nije mesto u porodici. I što je ključno super su se zabavili za vreme snimanja. Koliko god film bio dobar...film o filmu će ubiti i najmanju želju da ga pogledate.
Matora filmska zvezda: Mislim da će Džesika biti velika zvezda. Pazite, glumio sam sa najvećim imenima ali niko nije tako inovativan.Nežna je, a opet čvrsta. Duhovita je! A reditelj....Ron! Ron i ja se znamo 50 godina ali sada prvi put radimo zajedno. Kakvo iskustvo, kako je samo strog i pravičan, kako koristi kameru.
Džesika: Puno sam naučila!!!
Kaskader: Ja sam stvarno imao malo posla. Džek je insistirao da sve sam radi. Pokušao sam da ga odvratim ali on je jednostavno bio uporan
Džek: Moja nagnječena rebra to i dokazuju. ahahahh!
Kaskader: ahahhahah!
Džek: Ja sam pristalica telesne glume. Mora se biti telesan. U scenama sa Markom smo bili jako telesni i mislim da se to primećuje.
Reditelj: Kada sam prvi put pročitao Herijev scenario, znao sam! Ja moram da radim ovaj film! Još kad imate ovakvu postavu...zadovoljstvo je raditi! I moram naglasiti da je Džek bio jako telesan.
Jedno od retkih jela srpske nacionalne kuhinje koje nije tursko.
Žena nakon 30te.
-Ćao.
-Ćao, vidi mi prsten!
-Kul, rekla si mi već 5 puta. Nego zanima me šta si ti beše uradila sa onom mojom šminkom i kad planiraš da mi vratiš.
-Ništa tu je. A pogledaj kako je lep prsten. Miki me zaprosio pre mesec dana. Gledaj ga kako sija.
-Lep je super. Nego da se vratimo na šminku. Vraćaj!
-Hoću hoću, a znaš kako je bilo lepo kad me je zaprosio. Kad sam videla kako je zasijao. Pogledaj dijamant, pogledaj kako je savršen, maj prešus. GOLUM!
-Jebo te prsten da te jebo u dupe, vraćaj šminku!
-Ne! To je maj prešus... Maj prešus, ništa nas više neće rastaviti. GOLUM! Ništa. Do kraja života. GOLUM!
-Ma idi u pizdu materinu!
Upoznavanje sa novim modelima slavina u evropskim wc-ima.
E kako ovo, neće voda...
Pa ne znam, valjda stisneš....ne, ne, odmakni se od tog crvenog to je možda senzor...
Dete dvoje metalaca.
Antonim od slatkiši.
Što kaže moja baba kad krenem u crkvu:
- Kad se svi krste, krsti se i ti, ne mož da omaneš sve i da oćeš.
- Nemoj da ideš prljav, nije lepo, šalje lošu sliku o tebi (namig), možda vidiš i neku pristojnu curicu, pa šta će ona da pomisli kad te vidi takvog ko iz kanala! Obuci nešto čisto, nemoj novo, jer ćeš ispasti pomodar, a ja to, sine, najviše mrzim! Svi bi sad da idu u crkvu, koj kurac!
- I obavezno čiste cipele ili patike! Pa ulaziš u Božju kuću valjda, zamisli da dođe neko kod tebe u kuću sa blatnjavim čizmama!
- Prekrsti se i na ulazu u portu i pred vratima crkve. Nemoj to da zaboraviš!
- Kupi sveću, ali nemoj neku malu, će se smeju ljudi. Kupi bar one od 35 dinara i zapali sebi za zdravlje, babi ne moraš, dosta sam ja preživela... I upali jednu za deda Žiku, Bog da mu dušu prosti... Ali tamo dole, za mrtvake, nemoj gore, za ove žive, da ti se ne smeje neko.
- Kad sve to završiš, meti neku paru na one slike i ikone, valja se.
- Stani sa desne strane, tamo su muškarci, levo stoje žene.
- Ćuti i slušaj popa i gledaj dole, kad kaže AMIN - ti se prekrsti. Nemoj prvi, možda ga nisi čuo lepo. Opet gledaj druge, da ne štrčiš ko pevaljka u kafani...
- I nemoj da psuješ! Ni naglas ni u sebi!
- I ponesi ona jaja, će se tucate tamo, valja se... Vaskrs...
... A jaaaa sam počeoooo da luuutaaaaaaaam!
Pop drži liturgiju, niko ga ne jebe ni cvaj posto. Ribe u utegnutim farmerkama i bodi maičicama prosto mame poglede ovih sa desne strane.
"AMIN!"
('aj se krstimo).Kuckaju se poruke tipa - u crkvi sam, stižem za pola sata; ae posle neki basket; wubim te, piwe moe mawo! MWA!...
"Gospodi pomiluuuuuuj...".
('ae se krstimo).- Vidi onu malu Jovanu tebra... Baš je za tršnju...
- Ćuti bre, majke ti ga, 'de sad to da kažeš? U crkvi smo, 'oćeš da mi se sad digne?!"AMIN!"
('ae se krstimo malo, možda zaboravim na Jovanicu).Počelo malo da smara. Deset godina nisam bio u crkvi, zaboravio sam kako to ide...
Pop: " 'Ajde sad ko hoće da se pričesti i očisti svojijeh grehova..."
- E znao sam brate da je ona Tamara blajvala Duletu... ide na pričest... Pička, a nije teo da mi kaže...
Po američkim televizijama i porno sajtovima mesto u Srbiji.
-Last night NATO forces bombed Okolina near Belgrade.
-Meet girls from Okolina, Serbia.
Novokomponovani, pomodarski izraz. Još jedan u nizu izraza koji koriste nabeđeni pripadnici kvazi džet seta da bi podvukli razliku između sebe i običnih smrtnika. Najčešće se, naravno, može čuti iz usta polupismenih pevaljki i svakojakih glumičica, TV voditeljki i ostalih javnih ličnosti koje misle da će tako zvučati sofisticirano i moderno.
Jer, zaboga, pa nisu one valjda tamo neke ženetine obične, pa da „ imaju decu ” . Ne, one ne rađaju decu, ne menjaju usrane pelene, ne brišu noseve iz kojih izlaze litri i litri slina, one ne brišu povraćku sa poda. One se „ostvaruju kao majke ” .
Daniella Živadinović,
bivša kafanska pevaljka iz Jabučja Donjeg, a sada ponosna vlasnica dva splavarska hita i jednog neurotičnog potomka muškog spola :
„Da, ja sam uspešna mlada žena... ostvarila sam se i kao umetnica, i kao supruga i kao majka... (Dušane, ne guraj čika novinaru prst u oko) ... Ove godine izlazi moj novi projekat, materijal je već spreman... (Dušane, videćeš ti tvog Boga kad ode ovaj) ...Da, kažem vam, moj život je sada kompletan otkad sam se ostvarila kao majka... Još samo da kupim novog kućnog ljubimca, prethodnog smo nesrećnim slučajem pojeli za Božić... ”
Iako su mnogi od vas pomislili da se ovdje radi o hemijskom elementu kalcijumu, prevarili ste se. "Ca" je uzvik koji ispuštaju korisnici teretane prilikom podizanja veoma teškog tereta. Da bi se što manje opteretio srčani mišić, kada se teret diže, mora se ispuštati vazduh, ali veoma polako, pa da ne bi dolazilo do šištanja, izgovara se dugo i sporo "caaaaaaa".
Primjer: Idite u bilo koju teretanu i provjerite sami.
Telešop fraza gde ti kao znak dobre volje ubacuju nešto navodno gratis uz osnovni proizvod.
-A sada nešto potpuno neverovatno:
-Uz naš ultra lagani, hromirani i bezbojnim lakom od tatanijumskih mega sjajnih čestica lakirani tiganj, dobijate potpuno gratis i ovu anatomski oblikovanu dršku koju će rado koristiti svi članovi Vaše porodice. Ali to nije sve, ako pozovete odmah, u našu osnovnu ponudu uvrstićemo i dno, da, dobro ste čuli DNO tiganja, i to ne jedno, nego dva, koji će omogućiti da se Vaša hrana ne lepi za izvor toplote.
Šamarčina koja deformiše od siline. Vaspitački fejteliti.
Sad kad ti zavrnem jednu roditeljsku zguza, misliće narod na ulici da si Goran iz OK benda, gasikomp - mršnakupanje!
Zemlja u kojoj na hiljadu zašto uvek imaš odgovor: zato što je ovo Srbija.
Čovek koji predstavlja pravu enigmu za voditelje što se tiče njegove najave u emisijama. Osoba koja je toliko superiorna u odnosu na svoj bend, da neće da se smatra delom istog, a opet toliko inferiorna da ne može da nastupa solo.
-Dobro veče, sa nama je večeras Goran iz OK benda.
-Ispravka, ja nisam iz OK benda, oni su posebno, a zajedno sa mnom čine celinu.
-Dobro, sa nama je večeras Goran OK. Ne, ne valja, da probam ovako, sa nama je Goran Okbend!!!
-Ne, ja sam sam, nema benda..
-Sa nama je Goran!
-Ne zna se na kog se misli..
-Ugostili smo Gorana Okej!
-Gorana Okej? Jesi ti normalna?
-O jeb... Kako se ti uopšte prezivaš?!
-Gluhaković.
-Gluh... Saaa nama su večeras Goran i OK bend, bez benda! (šapćući) Budeš li se bunio, nabiću ti štiklu u uvo pa ćeš opravdati prezime!
Prepravljena izreka koja nam govori da koliko god čovek bio pametan, uvek će se naći neko pametniji ga naguzi onako na kvarnjaka.
25 maj 2008 godine, američka vojna baza Fort Oregon u blizini Kabula. Kroz čekpoint prolaze dva hamera i kreću u patrolu. U jednom od njih je narednik Skot Daglas, poznatiji pod nadimkom Surovi. Još pre par meseci je njegova jedinica uletela u zasedu i Surovi je bio teško povređen, a njegov mezimac hamer rasut po pustinji. Od tada on se zarekao da će napraviti novo bezbednije vozilo. Nakon par nedelja udaranja po čeliku i zavarivanja novi hamer je konačno spreman. Uglancan i ispoliran kreće na svoje prvo putovanje.
Za to vreme u terorističkom kampu Ultra Džihad Bojs...
Adil već pola sata pokušava da rastavi neko kinesko govno od puške, ali nikako ne uspeva. Pesak mu ulazi u oči, koze ga čupaju za bradu i neko ga uporno gađa svinjskim papcima.
-A u pičku materinu i vi i sve! Idem da uzgajam mak i pravim opijum jebo vam pas mater smrdljivu i bradatu!
U tom trenutku iz šatora izlazi Fadil, češe se po jajima i nekako benasto gleda u svog pomoćnika koji pakuje stvari u kofer i odvezuje svog magarca sa stuba.
-Adile a kud si ti navro Alaha ti? Za frtalj sata moramo da postavimo one mine na put. Neću valjda sa mojim rahmetli ćaćom da ih postavljam!
-Ma jebo ti on mater znaš! Dosta mi je vaše galame i pucnjave. Emina je prestala da daje mleko zbog vas pedera.
-Ma pusti sad kozu, kupiću ti ja drugu ionako je bila milfača. Kupi ću ti ja na pijaci u Tenkešu novu i mlađu. Nego šta bi sa onim bojevim glavama što nam onaj Rus dade za litar džibre?
-Ja mislim da su još u podrumu, osim ako Hasan nije opet terao poštara kad mu donese opomenu za isključenje struje.
-Mhm aj da pogledamo, taman da potrošim i one eksere.Nakon par minuta čačkanja sa žicama i kleštima, bojeva glava od 10 kilotona je zakopana pored puta gde će uskoro proći dva hamera.
Ja sam Reks, irski seter. Živim u stanu na osmom spratu. Sa Gazdom. Juče je Gazda tačno u sedam i petnaest kao i svako jutro u proteklih deset godina otišao na posao. Za to vreme ja sam blejao po stanu i spavao. Gazda se kao i uvek u četiri vratio sa posla i kao i svakog tridesetog u mesecu doneo je svoju platu i jednu polovinu stavio u metalnu kutiju. Kaže da čeka Bolje vreme u kom će je potrošiti. Verovatno je u pravu, ipak Gazda bolje zna. Dok ne dođe takvo vreme on će svaki dan kao i juče sebi spremati hranu, a meni davati onu od prethodnog dana. Juče je nakon jela Gazda kenjao. I ja sam kenjao. Napolju. Tamo sam kao i svaki dan trčao po travi i njušio tragove. Gazda misli da je to glupo, ali ne zna da je to možda jedina stvar koja ostaje iza onih koji su otišli. Tu, uvek na istom mestu, srećem ekipu iz kraja koja konstantno visi na ćošku. Gancija bez oka, Smrdu što mu je brat podleteo pod tamčić. Tada me, u najboljem trenutku, Gazda odvuče kući. U stanu Gazda čita kupljene novine i pati zbog stvari koje ne može da promeni. Verovatno tako treba, to radi cela Gazdina vrsta. Onda ih kao i uvek baca i pali televizor na kom gleda priče o uzbudljivim životima drugih ljudi kojima zavidi. Postaje nesrećan. Juče ga je tačno u sedam kao i svake srede prekinula Vlasnica nadrkanog pekinezera Kokija iz susedne zgrade. Gazda je tada kao i obično pario Vlasnicu. Ona je vikala. Sve isto kao i kod nas samo sa malo manje duše. Vlasnica je posle toga otišla ćuteći. Bez reči. Gazda je i dalje bio nesrećan. Kaže da će još malo ovako, dok ne sretne onu stvarnu zbog koje pucaju kosti. Ima vremena. I sinoć je pre spavanja prelistao ponude za putovanja za ono mesto na kom najlepše žene piju najbolje vino. I tamo će otići kad dođe Bolje vreme. „Ne sad, ne sad Reks“, govori mi on. Legao je tačno u deset sa mislima o Boljem vremenu.
Jutros u sedam i petnaest Gazda nije otišao na posao. Umro je noćas u snu. Šteta, bio je dobar čovek koji je čekao Dobro vreme. A ja ću po svoj prilici od sada malo više visiti na ćošku sa ekipom iz kraja.
Odvaljena od stene, žena prenaglašenih oblina nastalih nasumičnim taloženjem masnih naslaga nedefinisanog oblika koja iz daljine, a bogami i blizine podseća na ogromni džak krompira sa sposobnošću govora. Da kojim slučajem evolucija nije učinila da čovek hoda na dve noge, ne bi se znalo gde joj se završava dupe, a gde počinje glava.
Krompiruša pazari na pijaci - Dobro jutro. Pošto džak krompira?
Čiča iza tezge (kez od uva do uva) - Za Vas gospodžo, 250 dinari!
Neizostavni segment atmosfere ekskurzijskog autobusa. Nađe se uvek jedan pametan lik čija je keva još pametnija pa mu je napravila sendvičinu sa lepinjom i gurnula unutra 3 barena jaja. Dotični naravno sačeka par dana da aroma krene u smeru mirisa leša pa onda počne da se sladi. Iako mu svi psuju sva kolena familije i prete mu salmonelom, gospodin bez nosa i sa čeličnim stomakom izdrži da pojede pola a pola vrati u ranac da vam zagorča ostatak dana. Dok se budete vraćali kući mamurluk će vam začiniti kako miris iz negovog ranca tako i gasovi iz anusa ovoga kretena.