Hvalospev kojim prijatelju uz uzdah olakšanja ukazuješ božansko poštovanje u momentima kada ti je njegova moralna i fizička pomoć najpotrebnija.
-Je li bre kretenu, jel ti tako od jutros krmeljaš? Pola četiri je, saće i majka s posla da ti dođe. Šta me gledaš?
-Oooo, ćale stigao si, prijatelju, brate, hranitelju, sam bog te poslao! Daj čašu ‘ladne vode i daljinac, spasioče moj!
Preći sa majčine domaće supe na ženinu iz kesice.
Lutrija kad žena isparkirava auto.
Pored teških kostiju glavni uzrok prekomerne gojaznosti.
- Al' si se ugojila?
- Imam hormonski poremećaj.
- Pa kad dnevno smažeš po jednog bambija.
- To mi je od bolesti!
- Ali...
- HORMONSKI POREMEĆAJ!!!
Pregled prosečnog kola Jelen super lige Srbije.
nula-nula, jedan-nula, jedan-jedan, nula-jedan, nula-nula...
Platežno sredstvo za obavljanje prljavih poslova.
Bromazepam, Guarana, Brufen.
Osećaj griže savesti kod Kineskinja kad naprave specijalitet bez riže.
Izjava teroriste nakon što uspešno prodje kontrolu na aerodromu i ukrca se na avion.
Napraviti zanemarljiv uspeh.
- Jesi bio u klabingu sinoć?
- Nisam, otišao kod ribe i jebao sat i po.
- Ne seri! Koju ribu, ne pričaš ništa?
- Ma Ninu kurvu. Karling kup, jebiga...
Kažeš ženi: "Jebem ti majku", a jeb'o bi joj sestru.
Finalni argument posvećen onima koji ne piju iz zdravstvenih razloga.
Oznaka za političku propagandu.
- Znaš, spavao sam ja mnogo žena, a tuki mi je 22 bez glave...
- Lafe, platio si termin pola čuke. Meni je svejedno hoćeš da jebeš ili da lažeš...
Otvoriti vrata prostorije predviđene za pušače.
Pitanje postavljeno smaraču. Uvek idemo na suprotnu stranu. I žurimo.
-Da, da, skroz te razumem. Nego, na koju stranu ti ideš?
-Idem levo, ali, ne žurim, pa mogu i desno. Ti?
-E jebiga, sad mi je svejedno.
Formiranje debelog sloja jarčevine nakon dugačkog perioda nekupanja.
Prvo lice množine.
Društveno-korektan eufemizam za "omatoriti". Fraza koja aludira na mnogo stvari, a ponajviše na lagani prestanak svake NEIZVESNOSTI u životu subjekta u bíti.
Jebiga - proš'o si detinjstvo, ranu, srednju i kasnu mladost, nekako si preživeo sve egzistencijalne stresove i zadatke koji su stajali pred tobom i sada te 'mesto novog poglavlja u knjizi sopstvenog života očekuje konačni - doduše ne i "momentalni";prim.lek. - epilog iste...što i nije tako loše kad razmisliš sa kojom si krmačom napisao veći deo pomenute. Au, kako kenjam...
S druge strane, pak, ono što postaje sve izvesnije i izvesnije jeste da ti, između ostalog, određeni organi više neće funkcionisati u ful modu, ali jedan mudar čovek mi je jednom preporučio ulje od semenki bundeve - cenim da ću ga poslušati. Nekada.
- Au, majku mu jebem da mu jebem!!!
- Šta je sad, crni čoveče?!
- Ma, 'teo sam da pomerim ovaj ormar malo, stalno ga očešem laktom kad prolazim...Al' neće da se pomeri, krv mu usranu, k'o da je zavaren za pod!
- Zavaren si ti, Dragoslave, i to ohoho...Aman, bre, pre pet godina si već bio zaš'o u izvesne godine, ne mo'š čak ni stojka da podigneš, a ovamo 'oćeš nešto teže?!
- E, idem sad odma' da napišem onaj epilog iz tela definicije! I da znaš - i ti ćeš da budeš u njemu, ščula?!?!
Bez respekta. Potpuno u duhu našeg naroda.
Daj najvećeg, najpoznatijeg, najboljeg da mu ja pokažem kako Tarzan kolje krokodila. Možda jeste jači, ali znam da nije luđi.
- Vidi, mladiću, prije nego što izađemo napolje, moram da te upozorim da sam evropski prvak u karateu, te da sam nosilac crnog pojasa - sedmi dan.
- Pa, što odma' ne kažeš!? Baš tak'e volim da bijem. Polazi!
Kažu da ljudska jedinka ne koristi pun potencijal svog mozga. Koliko ono beše koristimo? Dvadest? Tridest posto? Mnogo je to... Poenta, Krang je lenština.
Međutim, postoje trenutci kada se mozak ritne ili ako ništa bar protegne. Ti specijalni trenutci kada smo sa svemirom na ti produkt su varijabilnih uzročnika od emotivnog naboja generisanog latentnim pogledom na sise do činjenice da ste upravo spavali usisivač. Nastaje oduševljenje, svojevrsna fleška, radost je enormna i tu dolazi do paradoksa.
Dok misliš dvesta na sat i čuješ muziku na struju, tvoje telo se baguje, jer nije trenirano da podnese tu frekvenciju misli. Osećaš fotone koji prolaze kroz zavesu i poglede u tami. Obliva te dve kugle srama i jedna straćatele i da ne bi do kraja izvršio metamorfozu u šiptarski sladoled i završio kod nekog Zordana u Prištini, kosim hicem prekidaš "pospanost".
Sve je normalno. Sve je normalno. Malo previše normalno? I dok ljudska jedinka u ogledalu, sa procentom iskorišćenosti mozga oko par promila, navlači bokserice i sklanja u stranu svoj omiljeni kućni aparat... Nagao osvrt ka šoljici hladne kafe i rešenje za sve gore navedene probleme pretvoren u artikulisan glas sačinjen od esencije svih fizičkih i metafizičkih zakona:
- Što me tako gledaš?