Deo sveta koi po ceo dan ništa ne radi nego samo spava.. Uglavnom penzioneri koji buku veću od tona na njihovom televizoru za vreme Dnevnika ne podnose.
06:30 U ulazu zgrade komšija u gaćama izlazi besan kao bik
- E nemo lupaš vratima, nemo lupaš vratima e!!!
- Nisam, samo sam zatvorio gospodine, idem na fakultet..
- Razbudi pošten svet jebem ti majku drogiranu.. Nikad ne spavate, dušu nemate!
---------------------------
16:40 Ispred stambene zgrade motocikl
- Šta testerišeš testerisali ti majci dabogda! Znaš li ti za kućni red nesoju jedan!? Bre u ovo vreme pošten svet spava, odmara od vrućine, ti testerišeš!
---------------------------
21:30 Alarm automobila u susednoj ulici
- Pa pička vam materina lopovska, nemate mira ni danju ni noću, od vas pošten svet ne mož da spava!?!
Bilo koji majstor koji stenje dok radi.
-Alo, Šarapova, je l' može to malo tiše, ja bi' da gledam seriju?!
Rečenica kojom stavljaš do znanja svom prijatelju da njegovom pičkastom ponašanju mora da se stane na put.
PRESTANI DA TRAŽIŠ IZGOVORE I JEBI JE DOK JOŠ NIJE PRI SVESTI!
'Nači, statusni simbol opasnih momaka, da ne kažem - krimosa. Ulaznica, 'nači, za Raj. Sakralna amajlija sa, 'nači, trajnim efektom momentalne indulgencije. Obligatorno je od, 'nači, zlata i, kako naslov nedvosmisleno poručuje, epsko-čobanskih razmera. Kod nezanemarljivo velikog procenta, 'nači, ćelavih primeraka ( čast izuzecima, brate ), može biti i ukusno ukrašena dragim ili poludragim kamenjem ali to ipak spada u custom kategoriju. Tradicionalno se nosi na golim i u teretani, 'nači, apgrejdovanim grudima, i uz odgovarajući tetovažu Svetog, 'nači, Đorđa kako tamani aždaju ili Isusa Hrista koji krvari iz, 'nači, vugle, predstavlja savršenu umetničku celinu na grešnom telu jednog ubice. Težina krstače, 'nači, zavisi od finasijskih mogućnosti jednog korisnika a recipročno je jednaka tovaru koji isti ima, 'nači, na duši. 'Nači, to je to.
Grupa veoma zajebanih metalaca, masne, duge kose, k'o od brega odvaljeni, proseka visine i težine 1,90m sa 100kg. Ne dao vam Iluvatar da skontaju da ste neprijatelji, čitaj narodjaci, fenseri, hip-hoperi i ostalo.
Brane: E, kako bilo sinoć na Vajt Senzejšnu?
Cane: Ćuti, ne pitaj! Jedva živi stigosmo. Naletesmo usput na neku grupu Uruk-haia, valjda su krenuli u onaj njihov Izengard od SKC-a da slušaju onu njihovu nečastivu dreku. Kad su nas videli, onako sve u belom, već sam video kako žele da nas našminkaju u plavo.
Brane: I? Šta je bilo?
Cane: Šta-šta?
Brane: Pa šta je bilo?
Cane: Pa šta misliš šta je bilo? Bež'te noge, posraću vas, trčali smo toliko brzo da bi nam Husein Bolt pozavideo dok nam je horda bila za petama i glasno urlala. Sreća pa su oni bili pod punom ratnom opremom, kožne jakne, deset kila gvoždja na njima i martine, inače bi nas stigli. Da znaš da mi nije bilo svejedno.
Brane: HahahaHahahahaHahaha....
Cane: More, šta je bre smešno pička ti materina?
Brane: Ma zamišljam tebe kao Gandalfa Belog kako bežiš od šačice orkova. Keso!
Cane: Ha-Ha, šupičkumaterinu! A ti si mi kao neki Boromir pa bi sam ostao da se biješ sa njima?
Brane: xD
Kada glavni sudija istražnog suda 'popije' metak jer nije hteo da uzme mito.
Ekipa koja je skoro skroz nestala, istrebile su ih pekare u sklopu škole i školska kantina. Nekada dok toga nije bilo, ispred svake škole bi stajao baja sa malim stolom na kojem si mogao da nađeš sve što ti je potrebno, žvake, slatkiše, sličice, pare sa likovima iz simpsonovih, školski pribor. Pored toga što si tu mogao da pazariš ove stvarčice kod njega smo dobili prve lekcije o teškom životu, savete kako ne bi trebali da upisujemo srednje škole nego odmah da se zaposlimo. Kod njega smo uvek provodili velike odmore a onda nam je učiteljica rekla da stavlja drogu u žvake, nikada ga više nismo gledali istim očima.
-Zdravo! Daj mi pokemon žvake za 54 dinara.
-Evo bato, nego kakav si ti đak?
-Odličan, SVE PETICE!
-Svaka čast, nego još si mali ali nemoj da upisuješ srednju školu, šta je škola nekome donela?
-Pa ne znam, jesi ti završio neku školu?
-Nisam! I šta mi fali? Imam sve, dobar posao, ženu, decu, tezgu a to ti je suština života.
-U pravu si. Ćao!
Odlaziš i razmišljaš: Koji je on kralj, on stvarno ima sve, eh samo i ja da uspem u životu kao on.
Takozvani "duplak".
Koristi se kao osnova za paušalno ubiranje harača od od obe babe i obojice đed(ov)a.
- Bako, ja dobio 10 na ovom ispitu!
- Luče moje, evo tebi pola penzije!...Nego, ček, ček...kakav ti je ovo pečat: Samostalno prevozničko preduzeće "Simplon" Zagužanje?
- Pa tamo sam bio na praksi!
- Ljubi te baka pametnog. Bićeš ti ko deda Stavra, enžiner!
Čovek koji je ušao u istoriju književnosti zato što je bio pičkica. Nikad nije imao muda da kaže osobi svog života da je voli, ali je zato pisao o njoj kao nenormalan.
Danas se kaže za nekoga da je kao Frančesko Petrarka kada je ludo "zaljubljen" u neku osobu, a nema hrabrosti da joj to kaže.
-Jao koliko sam se ja zaljubio u onu Ivanku...
-Matori, ja nisam ni siguran da ona zna i da ti postojiš...možda i zna, ali sigurno ne zna kako se zoveš...što joj ne priđeš?
-Ne mogu, ne mogu, ne razumeš ti to...ona ti je kao cvet u majskom jutru, ili kao zvezda u noćnome nebu, ali je ona najlepši cvet u polju, ona je najsjajnija zvezda na nebu...
-E, brate, osvesti se! Ili je pitaj muški da ti popuši ili batali to...nemoj da se ponašaš kao neki šonja, završićeš kao onaj pederčić Petrarka!
Uglavnom:
Oni koji se zgražavaju na samu pomisao da sednu u park sa vama i popiju pivo, jer, to je tako nepristojno, ''šta će ljudi da pomisle''. A najradije bi popili i pivo i sve što im padne pod ruku.
Oni koji su iznad toga da sednu u kafić sa nekim ko je završio trogodišnju srednju i sada je automehaničar, pa su mu ruke crne. To je tako nepristojno. A taj automehaničar em što će bolje da prođe u životu, em što ima više u dupetu nego oni u glavi, potpisujem.
Ne daj Bože da sednu u kafanu.
Oni što te pogledaju popreko ako izlaziš iz kuće posle 21h. ''Šta će ljudi da pomisle''
Oni što se zgražavaju navijača koji uđu u autobus posle utakmice i pevaju neku pesmu za sebe, ne uznemiravajući nikoga. Kakva nevaspitana omladina, nije ih sramota! ''Šta će ljudi da pomisle''.
A nikad vam nije palo na pamet da se malo opustite, pogledate život iz nekog drugog ugla, iza tuđih očiju?
Neee, pa šta će ljudi da pomisle?!
Kada se za vreme šoranja počešeš gde te svrbi.
Povinovati se standardima današnjice. Navijati za Zvezdu ili Partizan. Ići u Grčku na more. Smuvati prvu ribu, koja od ortakinje zatraži vaš broj. Plasirati izanđale fraze iz domaćih filmova, kao originalan humor. Držati u imeniku brojeve gomile ljudi, koje nikada nećete pozvati, niti će oni vas. Nositi "normalnu" odeću. Gledati RTS, stvarati odavno stvoreno, i trošiti odavno potrošeno. Pljuvati iza leđa, dok se vama iza leđa pljuje. Žuriti na poslednji "dnevni" autobus, terati u kurac ciganče koje prosi, prelaziti na crveno kada nema murije. Startovati ribe kada udari pivo, gotiviti samo nemačka kola, sedeti na klupi samo ako nije vlažna. Ići na drugi čas, jer na prvom ne upisuje, šacovati raskokane ženske guzice u vrelini letnjih dana. Biti nasmejan, po potrebi drzak, pucati tiket zbog samo jednog meča. Koristiti viljušku jer su došli gosti, uvaljivati tuki prijatelju u ženskom društvu, radi njegove eliminacije. Glasati za desnicu, a u društvu veličati demokrate, šišati se na kratko kako dolikuje, slušati haus, nositi bele patike.
I tek tada nećete izazivati njihov prezir. Postaćete samo još jedna kap, u tom beskrajnom viru ljudi. Niko vas neće samo kratkim pogledom odbacivati, zbog rascvetalih krajeva vaše duge kose, i čudnog natpisa na majici. Pričaće sa vama kao sa sebi ravnim, neće biti tog strašnog tereta. Tog strašnog tereta, zbog kojeg pri ulasku u prostoriju u kojoj sedi deset nepoznatih ljudi, bar deset će vas zamrzeti, a da niste još izgovorili nijednu reč. Po prvi put ćete sebe počastvovati sjajem iz plavih očiju nepoznate devojke. Hodaćete ulicama slobodno, neprimetno, dobićete ono što ste oduvek i želeli, taj jebeni mir, koji imaju drugi.
Zapitaćete se, zašto ste uopšte prkosili svemu. Iz tabora "onih drugih", prećićete u tabor koji ste mrzeli, tabor "onih".
Veče na Kalemegdanu, neposredno nakon mog preporoda. Pušim jeftinu cigaru, u koraku sa mnom šeta još gomila ljudi. Svi izgledaju kao jebeni pozeri, a i ja sa njima. Grupa klinaca u zamračenom delu tvrđave, iz svog glasa urla, nevešto imitirajući skrimerske blek metal vokale. Pre koju godinu, radio sam isto. Tridesetak ljudi koji su tuda prolazili, ismeva, psuje, ili patetično cokće. Postaje mi neverovatno čudno, jer sam sada i ja sam, na toj "normalnoj" strani. Za trenutak sebe zapitam, zašto jednostavno ne batale revolt, smuvaju neku ribu, i priključe se veselom karavanu.
Mrzim sebe, mrzim jer sam se prodao, ali prvi put za dvadeset godina, to što ti klinci rade mi deluje suludo. Sada sam na drugoj strani, emocije se mešaju, ali ipak shvatam: Nekako je bolje, nema tih lanaca koji me vezuju, nema predrasuda. Biti prosečan, to je zaista biti slobodan.
Izazvati nekome želju za emigracijom, najčešće onom kome je za ličnu nesposobnost kriva država.
Ovaj izraz ima neke vrlo, vrlo daleke veze sa ubistvom Zorana Đinđića.
- Nema posla za mene mladog četrdesetogodišnjeg i perspektivnog apsolventa prava, na Zapadu bih bio direktor Ševrona a ovde idem po omladinskim zadrugama i nude mi fizikalisanje, ej, jebote, ja sam intelektualac, to neka rade te crnogorčine što su se ispovezivale i došle sa brda da mi prljaju grad, mamu im jebem, idem ulicom i naiđem na papirić, PAPIRIĆ JEBOTE, znaš kad bi to moglo u Londonu ili tako negde, ZBOGOM SRBIJO, KO IZAĐE POSLEDNJI NEK UGASI SVETLO!
- Ko ti je ubio Zorana, dechko?
Gajba Jelena
Pas koji se približio praiskonskom idealu svih pasa - lajanju na zvezde.
Pazi šta želiš može ti se ostvariti.
Deterdžentski Rastvarač Naslaga Čađi ili skraćeno DRNČ. Genijalni izum hemijske industrije pokojne SFRJ i njenog mezimčeta JNA, a služi za čišćenje zabagrelog oružja.
Takođe i izraz za "Bosanski lonac", jelo u JNA koje se spremalo po sistemu pomija (sve sto je ostalo sipaš u isti kazan, provriš ga i staviš mu zapršku na kraju).
"...Ako neće i dalje da se odlepi zatvarač, potopi ga noćas u DRNČ!"
"Zakasnio si... pojedoše burek, ost'o samo DRNČ"
Sveto trojstvo našeg jezika.
Brate - multi-funkcionalna reč kojom označavamo svaku mušku osobu (sem muških članova porodice, jer bi nas značajno pogledali, ženske ponekad, zavisi od korisnika iste), bilo kada, bilo gde. Zamena za druže, prijatelju, jarane, kolega, cimer, štimer, šta god, sve se razume.
Znači - Poštapalica dignuta na nivo reči koja je skoro obavezna u svakoj rečenici barem 1x. Obično stoji na početku, i generalno se sklapa sa gore navedenom (znači brate, ono..)
Kurac - Negacija, apsurd i bog, Mi imamo naviku da nećemo većinu stvari da radimo, bilo da nas mrzi, ne volimo, jednsotavno nećemo iz principa pa obično sledi - ma 'oću kurac.
Falim te kurcu! Iliti hvala ti bože! Dakle, Bog=religija ; Bog=kurac ; Kurac=religija.
Znači brate, ja kontam da idemo večeras u grad da se ubijemo na onoj svirci, sviraće tribute Mećaliki!
Ma 'oću kurac da idem, mrzi me, ionako neće svirati One jer onaj fegetije od gitariste ne zna da drži gitaru kako treba, ne da solira.
Ma brate, bio sam juče na probi, znači lik pocepao, ja se skenjao kako je dobro!
O falim te kurcu da je naučio!! Ajde onda ići ćemo, ali ono.. Neću ni ja dugo baš umoran sam malo od odmaranja, pa da odmorim još malo posle.
Ok brate, dolazim po tebe oko 9?
Ma kurac 9! U pola 11, mrzi me ranije.
Šamar, samo jači, veći stepen. Posle takvog udara, rad mozga je sveden na minimum.
Šamar lopatom za sneg. Šamarčina.
Trpeo sam ga sve vreme, ali kad je počeo da mi pominje švecu, opaučio sam ga jednom i smirio se.
Onaj prvi krvnički ubod koji napraviš na svežoj lubenici. Kad njega isplaniraš kvalitetno, nije problem iseći ostatak familiji i komšijama.
-Donesi, der, bostan iz kade, dosta smo je kupali. I švapski nož, onaj sa špićem. Sad će bata da joj udari pirsing, a ti posle iseci do pola, a pola zavij i baci u podrum.
Mogućnost da se skoncenrišete na novinski članak koji čitate, iako profesor celo predavanje nešto priča.