
Iako ih mnogi mrze, reklame na Pinku su veoma korisne za jedan određeni sloj stanovništva, t.j. za penzionere koji imaju probleme sa prostatom i moraju često da posećuju toalet. Oni jadni nikada ne bi mogli da odgledaju nijadan film ili seriju u potpunosti da nije reklamnih blokova.
Njihove lepše polovine (ako nisu umrle) za to vreme mogu da skuvaju čaj ili popiju večernju dozu lekova i da zatim u miru nastave da gledaju film (pod uslovom da nisu Alchajmeristični).
Dakle te reklame imaju smisla i za domaćice sa puno dece koja stalno nešto traže, a to dobijaju tek kada se neka španska serija prekine reklamama. Zamislite koliko bi ta jadna deca patila da nema reklama.
Sledeći put kada vam dođe da opsujete Željka i sve zaposlene na Pinku setite se jadnih penzionera i gladne dečice kojima ove reklame život znače.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+ Na početku reklama pišanje iz potrebe, pri kraju još jednom za svaki slučaj, de se nešto ne propusti iz gledanog sadržaja.
Svi smo bili deca, a neki će od nas i penzioneri biti.
Ne budimo samoživci
jer na svetu nismo sami
ni u Pinku nisu krivci
svi bi hteli da živimo
život kao u reklami.