
Iako ih mnogi mrze, reklame na Pinku su veoma korisne za jedan određeni sloj stanovništva, t.j. za penzionere koji imaju probleme sa prostatom i moraju često da posećuju toalet. Oni jadni nikada ne bi mogli da odgledaju nijadan film ili seriju u potpunosti da nije reklamnih blokova.
Njihove lepše polovine (ako nisu umrle) za to vreme mogu da skuvaju čaj ili popiju večernju dozu lekova i da zatim u miru nastave da gledaju film (pod uslovom da nisu Alchajmeristični).
Dakle te reklame imaju smisla i za domaćice sa puno dece koja stalno nešto traže, a to dobijaju tek kada se neka španska serija prekine reklamama. Zamislite koliko bi ta jadna deca patila da nema reklama.
Sledeći put kada vam dođe da opsujete Željka i sve zaposlene na Pinku setite se jadnih penzionera i gladne dečice kojima ove reklame život znače.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+ Na početku reklama pišanje iz potrebe, pri kraju još jednom za svaki slučaj, de se nešto ne propusti iz gledanog sadržaja.
Svi smo bili deca, a neki će od nas i penzioneri biti.
Ne budimo samoživci
jer na svetu nismo sami
ni u Pinku nisu krivci
svi bi hteli da živimo
život kao u reklami.