
Putovanja koja od 1. do 4. razreda organizuje škola. Uglavnom se roditeljima hotel predstavlja kao odličan sa švedskim stolom, dvokrevetnim sobama, odličnom poslugom...Međutim čim deca kroče u samo mesto (najverovatnije na Taru, Kopaonik i Vrnjačku Banju) znaju da od onog gore navedenog nema ništa. Na većini kreveta su natpisi poput: "Ja sam dete sa planine željan pičke k'o slanine, ili: "Ovde je svršio ______" i slično. Posteljina nedvosmisleno potvrđuje hvalisanje tog perverznjaka. WC šolja je pokvarena tako da vam po WC šolji plutaju govna nekih drugih đaka. Iz raznih cevi dopiru Buba Švabe i ostale štetočine. Za doručak, ručak i večeru sve vam je isto. Kozji sir parče sivog hleba i čaša ubuđalog mleka ili čaja. U disoteci se muzika pušta na mobilni telefon pa niko i ne dolazi. U prodavnici suvenira cene za polomjene čaše i kašike su ogromne tako da imate taman toliko para da po članu porodice kupite jedan suvenir. Odlazak iz te rupe deca komentarišu sa osmehom. Doduše ima i lepih stvari, ali one su u manjini. Kada dođu kući deca roditeljima kažu da im je bilo lepo i da bi voleli i sledeće godine da idu, samo da roditelji ne bi pomislili da su bacili pola svoje plate na sranje od puta.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Malo si preterao sa opisom, suviše je nerealan. x) + svejedno