Ljudina.
Dva metra u vis, dva preko leđa. Radi, i voli da radi. Seljak čovjek. Naučen od malih nogu pravim vrijednostima, bar prema njegovom ocu. Nijedan posao ne ostavlja nedovršen. Kao mali jeo samo kajmak i 'ljeba sredinu. Ako on prisustvuje prelu, niko se ne smije sa njim pobiti. Zadnji koji je to uradio i dalje leži na kliničkom. Na ramenima može da ponese 2 džaka cementa i još na džakovima da sjede po dvije mlade curice. Domaćin!
Ne kosi on livadu kosom zato što nema kosačicu, nego zato što mu je ćeif.
- Đe si Milisave, krme te ubolo, ti si mi trebo!
- Šta je Radovane? Para nemam, to znaš i sam.
- Ma jebeš pare, šćedo da te priupitam nešta. Ti poznaješ vako ljudi iz susjednog nam sela, je l' tako?
- Jes'.
- Znaš onaj mali od Mirka stolara?
- Ja, mali Radojica.
- E, moja ti se Jelena sa njim zaba'lja.
- Oooo, dobar momak, taj ti ručno kosi livadu. Iš'o sa mnom u drva, trupac rastov diže ko iz pičke. Ima da ti budu unučići ko lutke.
- E, to sam šćeo da čujem. Odo do Mirka da svadbu ugovaramo, častim kad se vratim!
