
Rečenica, kojom se teše vozači raskantanih krntija , koje ne bi ni na reciklažu primili ,a koje se uprkos svemu ipak nekako kotrljaju.
Putnik koji se silom prilika vozi u jednim takvim kolima
- Otvoriću prozor malo.
V : Ne možeš , jel vidiš da je slomljena ručka.
- Daj , ti ne ulažeš ni pet para u ovaj auto, eno tamo stoje panduri , a ja se nisam vezao jer pojas neće da ti se zakopča.
V : Ma prebaci ga samo
- Ma džaba ti ,zbog landarajućeg auspuha , nema teorije da im ne zapadnemo za oko.
V : Valjda su mi upaljeni farovi , ovo mi dugme nešto stalno ispada a i kontrolna lampica se čas pali , čas gasi.
- Dobro , za prekoračenje brzine ti sigurno neće pisati , ovo ne može više od 50 km/h.Ja ne kontam kako si ti prošao tehnički .
V: E , moja parola je samo neka ide , auto i služi da te preveze od tačke A do tačke B.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.