Prijava
  1.    

    Samo su me ponela neka stara sećanja

    Svi mi imamo neke trenutke kad nas spiči emocija. One trenutke kada podrhtavamo kao žica na gitari, kad nam zaigra donja usna i oči nam se zamagle. Dođu tako neki put potpuno neočekivano i bez razloga.

    Krenuo si u prodavnicu da kupiš nešto. Prolaziš pored nekog parka i u stilu Nea iz prvog Matriksa (koji inače jedini vredi) izbegavaš loptu koja ti prolazi tik pored vugle. Gledaš nekog klinca u crveno-crnom dresu Milana sa onim velikim znakom Opel na sredini kako protrčava pored tebe u poteri za bubamarom. Dobro je, nisu baš sva deca za računarima, ima ovih koji još uvek igraju fudbal. Odavno nisi bio na fudbalu. A i bolje je. Poslednji put kad si išao, izvrnuo si zglob pa mesec dana nisi mogao nikud iz kuće. Nemaš više ni gde da gledaš italijansku ligu, sad se svuda prenose Englezi, Španci... Ulaziš u prodavnicu dok se u pozadini čuje:"Može lopta?"...
    Dok radnice u prodavnici pričaju o ponovnom dolasku Mesije među Srbe, presabiraš se da vidiš da li su svećice skuplje od torte na koju ih stavljaš. Kad se bre toliko omatorilo?
    Gledaš vesti dok čekaš da ti dođu drugari. Opet neko štrajkuje. Seljacima se ne sviđa cena pšenice, pa su zablokirali neki put traktorima. Sećaš se kako si nekad "pomagao" dedi da pokupi seno. U stvari si više odmagao i bio koristan kao pepeljara na motoru, ali ti je ipak bilo lepo. Nisi ni bio do sela od kako ti je deda umro.
    Posle žurke ste izašli do grada. Već si uveliko pijan. Pokušavaš da se koncentrišeš na ovu malu pored tebe koja ti nešto naširoko objašnjava, pritom mlateći rukama nekontrolisano. Ne ide. Muzika je preglasna, previše si pijan, a i ne interesuje te. Čuješ pesmu koja te podseti na Nju.
    Mrak...