
Ne kažem da "Šampion" nije loše pivo. Naprotiv, složio bih se, jer je često mutno (sa plutajućim ostacima kvaščevih gljivica) i sa mnogo taloga, bez pene, prokislo, musavo... itd. No, donedavno, ovo pivo nije bilo ni lošije, ni bolje od npr. pančevačkog, jagodinskog, zaječarskog, zrenjaninskog... Onda se i pivu, i pivari, dogodila zla kob: direktor pivare je '90-tih godina rešio postati sponzorom trkačkih ambicija jednog mladog "sportiste", poznatijeg po tome što je tegljenjem gajbica postao milijarder, koji je svaku reli-trku završavao posle 250 metara - potpuno urnisanog, a preskupo plaćenog trkačkog automobila. A posle toga, "šampion" je postao "šampon". Što se pivare tiče, mislim da nema pivare u Srbiji koja je u privatizaciji lošije prošla. Zarasla u korov i travuljinu, s vremena na vreme se trgne i opravi koju tonu neupotrebljive tekućine koja, svojim ukusom, podseća na bordovsku čorbu za prskanje vinograda. Pijem "jelenka" ili "lavoslava", a prisećam se "šampionskih" vremena...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.