
Pitanje je kako se sankati i prisetiti svoje mladosti(kada ste trosili dane i noci pustajuci se sankama niz neko brdo) a da znate da vam se niko nece smejati i reci da ste konj koji se sanka?
Prvo i osnovno morate ustati rano jer je tada izdrzljivost snega prema suncu jako dobra a i moze se naci omladina na ulici sa sankama.
Druga bitna stvar je da kad izadjete na ulicu ugledate neko komsijsko dete i privucete mu paznju pricajuci kako ste onu dobru komsiku Stojadinku kerembecili.
Posle toga pitate dete ''oce li sine' a onda pogledate ako nema odraslih u blizini 'More daj sine da vidim kako toj ide'.
Izvrsite brzi spust niz ulicu ustajete kao da se nista nije desilo bacate sanke negde u stranu i nastavite put ka komsiki Stojadinki.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Сви треба да се санкају! Сви коњи! +
ko se zadnji sanka magarac je bio!
Ко први закржљали коњ говно мрви!
Odoh da se sankam. :)
pozuri zakasnices sad je vlaznost vazduha najpovoljnija :D
Postoji i jedna varijanta koja ne заhteva rano ustajanje i mimikriju, a to je: uzetii svoje dete za ruku, odvesti ga na sankanje i do mile volje se isankati, izgrudvati, izvaljati po snegu sa njim. Ja sam prošle godine kao mator konj ostvario svoj dečački san, poleteo sam sa sankama.
e jbg ja moram prvo jedno dete da napravim pa onda ne znam da li se isplati cekati :p