Prijava
  1.    

    Saradža

    Prema predanju, nešto kao šumadijski drekavac. Niko ga nikad nije ni video ni čuo, niti je na bilo koji način iskusio plodove njegovog gneva. Pa ipak, saradža postoji, tu je oko nas, nema razloga da uopšte sumnjamo u to. U svakom slučaju, sa ovakvim nazivom, to ne mož' da bude nešto dobro pa da jebe oca!

    - 'Ej Radenko, daj bre pauzu da zapalimo po cigaru, ionako će istreramo normu do pola noći, a 'di je osam ujutru. Daj bre da zapalimo i da se ispišamo k'o ljudi, nemo's taki čovek...
    - Milenkoviću, opet ti! Stoput sam ti rek'o da nema pauze za duvan i nemo' me zoveš Radenko, nisam ja s tobom koze po Glediću tražio, vrći se na traku!

    - E moj Vukomane, što si tup ko budak. Ti bre ki da ne znaš Radenka, pa viš' bre da je saradža kak'e nema. Rođenog oca bi posl'o na disciplinsku! A ti, piša mi se, puši mi se...ki neka snajka...pa Radenko ti se uvuk'o Žabarima do slepog creva i mačke će jede samo da im se dodvori...
    - More ću jebem ja i njega i njegove mačke, ću uznem šrafciger i ću išaram celu novu liniju, pa nek si jebe mater sa Žabarima!! Šta bre misle oni, da radim dan-noć bez da pišam...
    - A budaleeee majko mila ( prekršćava se desnom rukom ), ja te krstim ti prdiš. Šaraj ko te jebe, nemo' men' nigdi da pominješ, ščuo?!