
Ime koji je nekad 'krasilo' ciganskog konja. Mršava, ispijena, neuhranjena, fizički i psihički iscrpljena životinja (a kako i ne bi) koja je svojevremno radila i po 20 sati bez prestanka, prelazila put od Maribora do Peći za svega tri dana vukući u prepunim kolima svog gazdu sa sedmočlanom porodicom i sve njihove stvari i predmete gotovo bez odmora, skoro pa 24/7. Konj, kobila koja sticajem okolnosti ne liči ič na pomenutu plemenitu životinju. Mazga je pastuv, reklamni primerak svoje rase u odnosu na saragu. Dno dna, ali ipak ne svojom krivicom...
- Brate, ja ne znam šta ti bi sinoć pa da se smuvaš s onom Dacom. Kapiram ja zagorelost i te munje, ali jebote...
- Što, šta joj fali? Jes' da je građena ko armatura za nastrešnicu i da je pirgava i po stomaku, al' ono, dok puši, odmah navoj urezuje hehe.
- Saraga joj nije ravna brate, znaš?
- E, mojne se vređamo sad. Nisam ti ništa rekao za onu tvoju kobilu onda, sećaš se?
- E, 'ajde nećemo više o tome, važi?
- Kul.
Zenska bez sisa i dupeta , a pritom i krivih mrsavih nogu!
Sve ovo moze biti praceno i neprijatnim zadahom sto od jeftinog duvana, sto od kvarnih zuba.
Nije tako redak slucaj da ni nema zube ili da su bar fino pokvareni...sve zavisi kakve ste srece.
A za sebe obavezno misli da je riba.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.