![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
U Beogradu bolnice večito imaju manjak krvi za transfuzije, zbog čega se ponekad desi i ono najgore. Zbog toga vlada i humanitarne organizacije organizuju akcije dobrovoljnog davanja krvi, no ni tad se često ne prikupi dovoljno.
Ja živim u Novom Sadu, i trudim se da krv dajem redovno. Ovde nema takvih problema, zaliha ima i viška, a kada dodje "krvavi ispitni rok" ( ko da krv može da polaže ispit ), prijavi se toliko davalaca da se na kraju zalihe i bacaju.
Ovo mi je pričao laborant jednom prilikom, koji mi je vadio krv. Kada sam ga pitao zašto krv ne šalju za Beograd ili negde gde je potrebna, rekao je da oni uopšte ne saradjuju medjusobno..
A samo nekoliko isporuka mesečno, spasilo bi negde živote.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.