Prijava
  1.    

    Sarkazam na račun kokoške

    Sa visina ljudskog bića veoma je lako biti sarkastičan u odnosu na tu malu mašinicu za pretvaranje žitarica u ukusna jaja, koja na kraju i sama završi kao ukusna poslastica. Em imaju malo mozga, em nemaju sise. Osakatila ih evolucija. Ali, valjda poučen nekim sopstvenim iskustvima čovek je kokoške nagradio jednim celim televizijskim kanalom, a sve u cilju “mira među kokoškama” i većeg broja krupnijih jaja.

    Da ne bi trčkarale okolo i uzaludno trošile dragocene kalorije koje mogu biti “pretočene” u, takođe dragocena, jaja ili meso, danas kokoške žive i uživaju u single kavezima dimenzija 40x40x40 cm. I to je ceo njihov svet. Ali kako su skoro nepokretne i veoma blizu jedna drugoj često dolazi do “deformacija” u ponašanju koje se ogleda, gle bezobrazluka, što u nošenju sitnijih jaja što u neprijateljskom kljucanju i ozboljnom povređivanju suseda. Rešenje: svaki kavez je dobio mini LCD ekran sa dvadesetčetvoročasovnim programom za kokoške. Ne, ne puštaju im španske serije, nego predivne prizore procvetalih livada i to sa realnim tonskim efektima, doduše mirisni doživljaji izostaju za sada. Istog momenta su kokoške uzvratile željenom reakcijom. Nema više napadanja suseda i jaja su znatno krupnija.

    Kladim se da je “izumitelj” ovog sistema dobio ideju gledajući nekog svog komšiju, prijatelja ili prijateljicu kako sede, piju pivo, grickaju kokice i gledaju televiziju. A možda je ideja došla baš na osnovu ličnog iskustva “izumitelja”. Ko zna?

    Svejedno, “hleba i igara” - to je rešenje. Mudrost Cezarova je univerzalna.