
Radovan: Ooo, mašala Mirko, nisam znao da imaš ovolike kljove od vepra u kući. Kako ga obori ovolikog?
Mirko: Pa ništa, ja se malo primirio, čujem on rokće, njuškom kopa po zemlji, ja se prislonim uz 'rast. Namjestim karabin a on diže njušku. Sačekam ga ja da se namjesti meni na nišan. I taman stade đe treba i BUM! Sastavim ga s mušicom. Pade ko pokošen.
Radovan: E svaka ti čast!
Mirko: Ma jebo te on, četri sata sam ga vuko kroz one šumetine. Al' vrijedilo je, bilo čvaraka, slanine, mesa. Zimnica brate.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Lep primer, Zelen Lukče +
Danke šen.