
Siromašni jezik od nekoliko pojmova koji se koristi isključivo pod šatrom. Karakteristično je da je nakon izgovorenog pojma obavezna specifična gestikulacija - poluzatvorene ili zatvorene oči i pravljenje bolnog izraza lica ( čime šatro-men želi da dokaže ostalima kako je pesma upravo pisana za njega i kako je propatio sve patnje ovoga sveta, mada više izgleda kao da mu se sere), uz lagano pomeranje glave levo-desno. Podizanje ruku nije obavezno mada se preporučuje.
Pevač: moj živote drug mi nisi bio...
Šatro-men: jooooj!!!+ gestikulacija
Pevačica: kad bi znao kako čeznem dok te čekam tu bez nade...
Šatro-men: pa kaže! + gestikulacija
Pevač: Na rastanku ispuni mi samo jednu želju...
Šatro-men: 'de me nadje! + gestikulacija
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.