
Osobina nekih ljudi (a i ja spadam u njih) da u nekim situacijama, kada su nečim drugim zaokupljeni, jednostavno NE VIDE bačene čarape u ćošku sobe, dve-tri prljave čaše na stolu, mrve i prašinu po podu, ostatke kaladonta po lavabou i sl.
Ovo sljepilo redovno dovodi do šokova kada osoba, najčešće ženskog pola, koja ne pati od ovog poremećaja uđe u takvu prostoriju (keva, cura, žena) gdje se nalazi ovaj selektivni slijepac. Njegovo blaženstvo i harmonija biva prekinuto naglim deranjem, zvocanjem i gunđanjem pomenute ženske osobe, i stoga indirektno, ovo selektivno sljepilo može da dovede i do gubitka sluha, pucanja bubnih opni, nervnih poremećaja, pa čak i PTSP-a (post-traumatski stresni poremećaj) - sve u zavisnosti od intenziteta gunđanja.
No, bez obzira na intenzitet gunđanja, selektivno slijepa osoba takvim gunđanjem uvijek bude krajnje zatečena i iznenađena, jer sve dok ta osoba nije ušla u sobu sve je bilo u SAVRŠENOM REDU, i nije bilo ama baš nikakvog razloga za nervozu.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Pogodio si me u zicu sa ovom defkom..
Ja imam i selektivno pamćenje....