Bolest kojom su mahom zahvacena deca iz vecih mesta nego deca i ljudi koji zaista zive na selima.Najugrozeniji su mamini/tatini sinovi, cerkice-princezice, kurajberi koji najcesce ne znaju da sastave prostu recenicu .Simptomi bolesti su: svadbarsko vistanje( ijuuuuu,ju) na house zurkama, ubijanje u mozak od jedne limenke guarane, nemogucnost hoda(padanje po travi, brojanje zvezda sa betona), i mnogi drugi.
Klasican primer govora ljudi obolelih od seljacizma.
-Baaaajo,biJo ti ja sinoc na onoj hauz zurki... UbiJo sam se ko maaaajka....
-Ja sam, bre, madr fakr za njega,bre...(postoji i kombinacija - madafaka- ).
-Ne mozem ja to duradim.. Moram danas ducim i didem kod druga.. Sacu da krenem,samo ne znam kace da me nazove ,u kolko sati.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.