
Osoba koja je prodala dupe i mozak za dve kriške leba, namaz, i međ lebom parče suhomesnatog proizvoda plus malo sezonskog povrća.
- Milivoje, da ti se pohvalim, onaj moj Pera batalio kladionicu, učlanio se u Stranku, dobio radno mesto odma. Rekli mu da će i da avanzuje ako se dobro pokaže. Malo ga drugari diraju da je sendvičar, al ne mari on.
- A šta, zaposlila ti Stranka unuka u pekari?
- Ma nije, sedi ti on negde sa kolegama, par sati dnevno kucka ko gospodin nešto na onom iter.. nitern... onom sokoćalu, znaš, kompjuteru. Daju im i sokove i sendviče.
- Pu, Radivoje, usreći se ti sa tim tvojim Perom... Mogo je dupe i bolje da proda.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
neka, bar da ne bude gladno dete....
Надам се да им стављају квалитетну панчету у сендвиче. Наиме, панчета је мало жилавија, и већи комад панчете у устима, при жвакању, може да изгледа подељен на мање делове, погодне за гутање. Често се дешава да између тих мањих делова постоје још увек ситне, неприметне, али чврсте везе, па кад човек крене да гута онај мањи део, испостави се да је он повезан са целим остатком непрежвакане панчете у његовој усној дупљи. Ту може доћи до незгодне ситуације за жвакача, не баш дављења, али бар паничног чупања прстима те сланине из гркљана да се не би удавило. Зато се надам да је квалитетна панчета у сендвичу.
ahahahahaha valde, uvek si umeo da me nasmeješ....
bogami Valde, ako su isti sendviči kao za izbore onda su vrhunski, sve sitno seckano, samo pršti
E tu si u pravu, Bruse, ja kad sam bio u CESID-u, insistirao sam da onu pančetu iseckaju na sitno-sitne komate, da se ne bih davio i ometao izborni proces. Ali bolje da sam se udavio nego što sam video kako glasači tadašnjih gubitnika, a današnjih stranaka na vlasti, prilaze meni i pokazuju mi, eeeeeej! listić na kojem su zaokružili DOS (do sada su se verovatno predomislili, pretpostavljam). I kako glasači stranaka koje su tada došle na vlast dolaze bahato na birališta, bez lične karte, i namiguju mi, tipa, E, POBEDILI SMO NAJZAD! pa očekuju da ih pustim da glasaju bez lične. Napušavao sam tad i jedne i druge, ove šlihtare koji su paradirali sa listićem pljuvao na licu mesta, ove što su došli bez lične karte vraćao po istu, i otišao sam, i nikad se nisam vratio. Tako sam završio legalnu političku karijeru.
Ja ne mogu uopšte da zamislim tebe u politici, neka gerila, revolucija, to još i nekako...
To su bili oni izbori posle 5. oktobra, onih par meseci dok se mislilo da skidamo bandu crvenu. Posle se nisam bavio.
Možda je vreme da se vratiš!