
Do pojave "šetnje kanarinca" dolazi obično u situaciji kada smo u nekom većem ili manjem drustvu izopšteni iz konverzacije.
Sam izraz je aluzija na besciljno zveranje u zidove, plafon i ostale predmete u prostoriji, dok ostala ekipa ne konstatuje da ste se smorili.
Lik i riba već dvadesetak minuta ugovaraju gde će na more, dok njihov ortak smoreno čeka neku temu koja će ga prekinuti u brojanju čukljeva na stopalu konobarice. Na posletku iznervirano ustaje od stola.
Lik i Riba (u glas) : Gde ces?
Ortak: Sta gde ću, pizda vam materina? ŠETAM KANARINCA OVDE VEC POLA SATA, dok vi birate u koji ćete hotel.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
BLAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGH čukljevi!