
Do pojave "šetnje kanarinca" dolazi obično u situaciji kada smo u nekom većem ili manjem drustvu izopšteni iz konverzacije.
Sam izraz je aluzija na besciljno zveranje u zidove, plafon i ostale predmete u prostoriji, dok ostala ekipa ne konstatuje da ste se smorili.
Lik i riba već dvadesetak minuta ugovaraju gde će na more, dok njihov ortak smoreno čeka neku temu koja će ga prekinuti u brojanju čukljeva na stopalu konobarice. Na posletku iznervirano ustaje od stola.
Lik i Riba (u glas) : Gde ces?
Ortak: Sta gde ću, pizda vam materina? ŠETAM KANARINCA OVDE VEC POLA SATA, dok vi birate u koji ćete hotel.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
BLAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGH čukljevi!