
Još jedan od odomaćenih hibridnih turcizama u nas. Evo pričice kako funkcioniše u Turskoj i ujedno korisnog mini-vodiča za turiste : budući da se oni mal te ne i u samoposluzi ne cenjkaju, umeće cenjkanja je jako važno kada se tamo nađete. Ako je recimo nešto 100 eura, sasvim je ok da vi spustite cenu na 50 eura i kukate da vam je i to skupo... pri postepenom cenjkanju neverovatno možete sniziti cenu, korak po korak naravno. Međutim, ako ga baš preterate, npr. ponudivši prodavcu odmah 3 eura, vi ćete ga uvrediti i on će vas sikterisati, što znači u prevodu "m'rš govedo, da mi više nisi ušao u radnju".
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.