Još jedan od odomaćenih hibridnih turcizama u nas. Evo pričice kako funkcioniše u Turskoj i ujedno korisnog mini-vodiča za turiste : budući da se oni mal te ne i u samoposluzi ne cenjkaju, umeće cenjkanja je jako važno kada se tamo nađete. Ako je recimo nešto 100 eura, sasvim je ok da vi spustite cenu na 50 eura i kukate da vam je i to skupo... pri postepenom cenjkanju neverovatno možete sniziti cenu, korak po korak naravno. Međutim, ako ga baš preterate, npr. ponudivši prodavcu odmah 3 eura, vi ćete ga uvrediti i on će vas sikterisati, što znači u prevodu "m'rš govedo, da mi više nisi ušao u radnju".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.