
Osoba muškog pola obdarena odličnim smislom za humor sa kojom se svako od nas volio družiti kao klinac. On nam je na neki način bio uzor, a smatrali smo ga "legendom". Obično je to bio ujak ili stric, možda neki porodični prijatelj ili komšija u čijem nam je društvu bilo ljepše i opuštenije nego sa roditeljima, jer oni ipak nisu morali da postupaju vaspitno i kao roditelji sa nama. Nekome od nas je ta osoba bio upravo ćale i takvoj smo djeci uvijek govorili "Al ti je stari kralj, legenda... i sl."
Ono što je najzanimljivije je da je upravo ta osoba u 99% slučajeva odgovorna za izbor kluba za kojeg navijamo. Ako je on navijao za Zvezdu i ti si postao Zvezdaš, a ako je navijao za Partizan, Grobar si i kraj priče.
Pošto su se ti odnosi obično odigravali u (relativno) ranom djetinjstvu, većina nas navija za određeni klub "otkad zna za sebe".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mene je ujak kao dete vodio na stadion Vojvodine da gledam fucu,divne uspomene na kuvani kukuruz i vokabular starih psovaca koji sam jos kao dete prisvojio.Fudbal me nikad nije interesovao,ni onda ni sada.
++++
odlicno, ja sam trpeo svakakve uticaje! :)
убо си га свака част :) +
aaaaa...u mom slucaju to je bio cale...a navijam za Zvezdu otkad znam za sebe iako realno ne pratim sport!
++++++