Prijava
  1.    

    Sistem protiv radničke klase

    Da bi odmah na početku sve bilo jasnije reći ću vam moje mišljenje o tome šta je sistem, a šta radnička klasa.
    Sistem je svet u kome živimo uređen na taj način da sebi obezbedi dalju egzistenciju bez velikih oscilacija.
    Sistem se menja samo onda kada je na to primoran. Da ne bi došao u situaciju da se menja on preventivno vrši radnje koje sputavaju razumno i razložno razmišljanje stanovništva.
    Nekada je bila aktuelna parola da narodu treba dati " hleba i igara ", a danas bi sistem da narodu da samo igara bez hleba. Za hleb neka se snalazi kako zna i ume. Svedoci smo poplave nagradnih igara, pa igara u kojima nekoliko poznatih pokušava da ćapi neku veću lovu, pa nekoliko anonimusa koji moraju da se potrude malo više od poznatih da tu istu lovu zarade i tako dalje.
    To bi bilo to što se tiče sistema, a sad malo o radničkoj klasi.
    Radnička klasa. Kako je to nekada gordo zvučalo. Radnik je mogao da se ponosi svojim zvanjem radnika iako su i tada vremena bila teška. Ljudi su sa pesmom na usnama odlazili na radne akcije i retko ko je kasnio na posao u fabrici. Devojke udavače su rado polazile za radnike jer je bilo makar u nekoj daljoj perspektivi da se može dobiti stan, kupiti auto i obezbediti pristojan život. Radilo se negde više, negde manje, ali svuda je radnik bio zaštićen pod uslovom da nije srao protiv partije.
    Danas kada se kaže radnik to zvuči gorko i jadno. Za radnika će se udati jedino ona devojka koja stvarno nema drugog izbora, a statistika pokazuje da je sve više i neudatih, tako da se može reći da im je milija i samoća od patnje u svakodnevnom životu.

    E moja pravdo, tvoj povez preko očiju je samo za bogate, za sirotinju vidiš sve do detalja.