
Višedecenijska praksa najvećih američkih kompanija da u izbornoj trci finansiraju oba kandidata. Pobednik je apsolutno nebitan jer, ko god zasedne na čelo države, dužan je da sa sobom u parlament povede i predstavnike firmi koje su u njega najviše uložile. Po isteku mandata, ukoliko šef države nije zadobio još 4 godine poverenja, ljudi se vraćaju natrag u kompaniju a drugi opet ulaze u parlament kako bi lobirali, gurali zakone, obarali konkurenciju...
Praksa nastala po ugledu na maksimu "Ako kaniš pobijediti ne smeš izgubiti".
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.
Multinacionalne kompanije su kao O'Brien iz 1984 Georgea Orwella. Kontroliraju i jednu i drugu stranu stranu. Oni koji su za vladu i oni koji su protiv vlade koji se nadaju izgraditi bolje sutra.