
Prvi film Emira Kusturice. Simpatičan i setan filmić koji govori o odrastanju u Sarajevu tokom 60-ih, muvanju kroz čaršiju, snalaženju u vremenu i prostoru, prvom zaljubljivanju itd.
Fantastična pesmica: Na morskome plavom žalu
i dijalog pok. Slobodana Aligrudića i Slavka Štimca:
SA ( bolestan u postelji ): Kol'ko ono ima ljudi na zemlji ?
SŠ: Oko 5 milijardi
SA: Mene... ne računaj :)))))
Razgovoram sa drugaricom o filmovima:
ONA: Meni se Kusturica ne sviđa, nekako mi njegovi filmovi mnogo prikazuju Cigane, ne razumem ih.
JA: Meni se mnogo sviđa "Otac na službenom putu"
ONA: Ne sviđa mi se, nisam shvatila poentu.
JA: A "Sjećaš li se Doli Bel"?
ONA: Ne sećam se.
Tajac, dalji razgovor nema smisla...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
meni se svidja kako rezira ali onaj otac na sluzbenom putu- bljak ! kao on kriitikuje tita - ma da
ne sećam se :)))
+
Koga??? + :)
Morate li i dalje da se družite?
+