
Prvi film Emira Kusturice. Simpatičan i setan filmić koji govori o odrastanju u Sarajevu tokom 60-ih, muvanju kroz čaršiju, snalaženju u vremenu i prostoru, prvom zaljubljivanju itd.
Fantastična pesmica: Na morskome plavom žalu
i dijalog pok. Slobodana Aligrudića i Slavka Štimca:
SA ( bolestan u postelji ): Kol'ko ono ima ljudi na zemlji ?
SŠ: Oko 5 milijardi
SA: Mene... ne računaj :)))))
Razgovoram sa drugaricom o filmovima:
ONA: Meni se Kusturica ne sviđa, nekako mi njegovi filmovi mnogo prikazuju Cigane, ne razumem ih.
JA: Meni se mnogo sviđa "Otac na službenom putu"
ONA: Ne sviđa mi se, nisam shvatila poentu.
JA: A "Sjećaš li se Doli Bel"?
ONA: Ne sećam se.
Tajac, dalji razgovor nema smisla...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
meni se svidja kako rezira ali onaj otac na sluzbenom putu- bljak ! kao on kriitikuje tita - ma da
ne sećam se :)))
+
Koga??? + :)
Morate li i dalje da se družite?
+