
Od svih iritantnih stvari na ovom svetu, izraz "školski/a" je najiritantniji od svega. Način oslovljavanja školskih drugova koji smo nasledili od prethodnih generacija, uglavnom onih iz sedamdesetih i osamdesetih ostao je da živi u rečniku pojedinih ljudi. Nakon završetka školovanja i ima nekog smisla, ali u toku školovanja je potpuna besmislica.
7. razred osnovne škole
Likuša1:"oo, pa 'de si školski!"
Ja:"M'rš u pičku materinu, idem po 'lebac srešćemo se za 2 sata u školi."
3. razred srednje škole
Likuša2:"O, vidi mog školskog, pa šta ti tu radiš?"
Ja:"Stojim na autobuskoj stanici i čekam autobus, jer idem iz škole isto kao i ti."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
mrzim ga, odvratan je i posle školovanja!
Nisam još završio školovanje, al' i ovako mi ide na qrac.
Veoma!
Moji ortaci svi u zatvoru, ne mogu ih zovem nikako:-)