
I beše jednom izumljen foto aparat, koji kasnije preraste u digitalni foto aparat, godinama je služio svrsi čuvanja lepih trenutaka od zaborava, dok ne postade dostupan svima, ali baš svima. Od tada veliki broj "ovih srećnika" smatra da je osnovna svrha putovanja/izleta/izlaska pravljenje što većeg broja fotografija da bi ih prezentovali vaskolikoj javnosti. Ako odete negde nije bitno da nešto vidite, da se družite, uživate, važno je samo slikati, SLIKATI I SLIKATI da bi dotični materijal završio na fejsbuku. Logika ovog tipa ljudi je: "Ako ste nešto doživeli, a nije na fejsbuku, kao da toga nije ni bilo".
-Slikaj me sada ovde pored spomenika-
-Sada me slikaj kako jedem sendvič-
-Sada slikaj kako sam se uflekao senfom-
-Vidi, evo ga Emir Kusturica, sada me slikaj sa flekom, sendvičom i Kusturicom kako prolazi-
-Sve ću da stavim na fejsbuk-
-Slikaj me sada...-
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
jao srce, isto sam juce doziveo (za 1. maj): +++
"Daj slikaj me ovde pored rostilja, al da se vidi dim!"
"E cek da pitam one picke da se slikaju s nama, da stavim na fejs!"
"Slikaj sad kad se popnem na haubu al uhvati me celog aj!"
+++++++++++++++++++++
i meni je muka od toga
Ma neka se slikaju oni što se slikaju???? :>zbunjen rečima svojim.
u zadnje vreme dosta ljudi nosi fotoaparat u grad!! smorili