Gradski golub. Golub bez pedigrea. Nije visokoletač, ni pismonoša, ne leti dugo. Hrani se na ulici, onim što nađe(ostacima hleba, pogačica, kifli, bureka, prosutim kokicama...) ili milosrđem dokonih penzionera kojima pretekne neki dinar od penzije. Načinom i mestom življenja podseća na uličnog psa mešanca.
- Koja je rase ova tvoja kuca? Baš je slatka!
- Seldžuk, neka šljuka, ko će ga znati! Dopratio me jedne noći do kuće i ostao tu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Golubovi su samo pacovi sa krilima :)
+++
:+D, Džoni, nemoj da te čuje komšija Džoni! ;-)))))))))
Inače, slažem se sa tvojom konstatacijom, iako je moj pokojni ćale u mladosti bio golubar.
Ima da sačeka da dođem u goste i snajper sa Maksija :))
I ja sam bio golubar, čak i sudija za srpskog visokoletača! Pre puno godina...
:)