
Gradski golub. Golub bez pedigrea. Nije visokoletač, ni pismonoša, ne leti dugo. Hrani se na ulici, onim što nađe(ostacima hleba, pogačica, kifli, bureka, prosutim kokicama...) ili milosrđem dokonih penzionera kojima pretekne neki dinar od penzije. Načinom i mestom življenja podseća na uličnog psa mešanca.
- Koja je rase ova tvoja kuca? Baš je slatka!
- Seldžuk, neka šljuka, ko će ga znati! Dopratio me jedne noći do kuće i ostao tu.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Golubovi su samo pacovi sa krilima :)
+++
:+D, Džoni, nemoj da te čuje komšija Džoni! ;-)))))))))
Inače, slažem se sa tvojom konstatacijom, iako je moj pokojni ćale u mladosti bio golubar.
Ima da sačeka da dođem u goste i snajper sa Maksija :))
I ja sam bio golubar, čak i sudija za srpskog visokoletača! Pre puno godina...
:)