
Osoba, zahvaljujući kojoj veliki broj mladih, rođenih osamdesetih godina prošlog veka, pamti bombardovanje Srbije kao jedan od najlepših perioda u životu. Svaki put kada to od nekoga od njih čujem, naježim se, i pomislim: Kakav li im je onda život, taj čovek omogućio pre i posle bombardovanja ?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Eh, zgrozim se od tog perioda iznuđenog radovanja i suludog života, koji je na žalost mnogima ostao highlght...+
@iskusni interpretato
Tragično.
A duh S.M. i dalje živi...kome nije jasno nek baci pogled na vladu Srbije.
Valjda zato što nismo išli u školu :). Ja sam tad po prvi put upoznala ceo komšilu iz 3 zgrade u skloništu, i svaki dan smo igrali remi u istom. To je bio jedini period da smo se i družili tako džumle (jer su obično postojale neke grupice). A nevezano za sklonište i komšije, to je bio period kad sam se prvi put baš, baš zaljubila :).
Al' ako izuzmemo komšijsko prinudno druženje, sve bi se to desilo i bez bombi - zaljubila bih se i ne bi išli u školu zbog štrajka prosvetara. Tako da evo ti plus :)
Da li je to duh S.M. ili nase genetske predispozicije?
Reket,kradja,ubistva - bilo ih je i u vreme 'ajduka, Milosa i Karadjordja.
Nazalost, naravno
+
Istinito, a time i jako tužno... :(
Ne znam za gradove i vece sredine, ali u malim su tada bukvalno svi mestani bili kao jedan. Medjutim, kako je taj osecaj bio izazvan vestackom situacijom, tako se i po neposrednom zavrsetku bombardovanja rasprsio kao mehur od sapunice!
Jeste zalosno sto se to pamti kao lepo, ali meni je to licno osecaj najveceg jedinstva koje sam doziveo u zivotu (nazalost izazvano strahom).
U potpisu: "Rodjen osamdesetih"
PS: I ja sam se tad prvi put zaljubio... :)
Ja sam tada povalio komsinicu koja se lozila na mene duze vreme,a pre bombardovanja nisam imao muda.Bila je zena 'kontroverznog biznismena'...
Kako je NATO agresija napredovala tako sam i ja napredovao sa kreativnoscu u krevetu sa komsinicom.
A kad se bombardovanje zavrsilo,i skapirao da me ni jedna bomba nije zakacila,morao sam da dam otkaz u firmi,da se selim u drugi grad itd.
Komsija je mnogo zajeban lik...
Baš si lepo to rekao. Šest meseci nismo išli u školu i divljali smo kao u džungli, bilo nam je super :-). Sad but true.
Tužno ali istinito.
Ја баш неки дан причам, невероватно је како и ја сам памтим деведесете по добром. А баш због тога, што смо се сваки дан окупљали. Најјаче ми је кад није било струје, па играмо тетрис под свећом, а онда дође струја и онда се чује бука к'о на стадиону кад падне гол: Вееееееее! :Д
@iskusni interpretato
Tragično.
A duh S.M. i dalje živi...kome nije jasno nek baci pogled na vladu Srbije.
pre 3 godine
Komentar aktuelan i posle 3 godine.