
Spori pokret, usporenost.
Najgori oblik slou-moušna je kad sanjaš kako te juri neka karakondžula, a ti bežiš kroz neko blato, zaglibljen do kolena i nikako da mrdneš iz mesta. Svu snagu koju imaš upinješ da pobegneš i već osećaš da ti dahće za vratom i da te dohvataju neke ledene ruke, ali i dalje se ne mičeš s mesta. To mučenje ume da traje beskrajno dugo dok se ne probudiš obliven ledenim znojem i dahćući kao da si trčao maraton uz stepenice.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
A ti probaj da sanjaš fast-moušn, trčiš brzo kroz blato...i šlajfujš...a karakondžula sve bliža...ako ti više odgovara, zapamti predlog...;)+
Upamtiću.
Uh, kako je ovo gadno, u pravu si +