Paradoks. Za razliku od povijesti koja se prepravlja u korist sebičnih interesa i propagande, smrt je jedina koja nas hladno i nepripremljeno suočava sa životom. Kao vječita opomena nad našim glavama koje nemilice jurcaju u svakodnevici, smrt je trezveni usporeni prijatelj koji ti strpljivo objašnjava što je bitno, a što nebitno u našem postojanju na krajnje plastičan način. Od adolescentskih ludorija, do odraslih kriza srednjih godina, život je mukotrpno odricanje i posvećenost, čije protivnike smrt potapša pod leđima i izda uputnicu kod svetog Petra.
Smrt ti omogućava različite perspektive, ovisno o tvome stupnju razvoja i ne ustručava se iznova i iznova ti demonstrirati. Ljubiteljica naturalizma i realizma, vjerno prikazuje našu prolaznost koju vihor odnese poput prašine u pustinji, koju nakon što se smiri, ostane samo blijedo sjećanje. Vrijeme prolazi, a emocije više nisu tako intenzivne kao što su bile. Na kraju jedino preostaje shvaćanje da je spas u prihvaćanju jer nas emocionalni vrtlog samo potroši.
