Paradoks. Za razliku od povijesti koja se prepravlja u korist sebičnih interesa i propagande, smrt je jedina koja nas hladno i nepripremljeno suočava sa životom. Kao vječita opomena nad našim glavama koje nemilice jurcaju u svakodnevici, smrt je trezveni usporeni prijatelj koji ti strpljivo objašnjava što je bitno, a što nebitno u našem postojanju na krajnje plastičan način. Od adolescentskih ludorija, do odraslih kriza srednjih godina, život je mukotrpno odricanje i posvećenost, čije protivnike smrt potapša pod leđima i izda uputnicu kod svetog Petra.
Smrt ti omogućava različite perspektive, ovisno o tvome stupnju razvoja i ne ustručava se iznova i iznova ti demonstrirati. Ljubiteljica naturalizma i realizma, vjerno prikazuje našu prolaznost koju vihor odnese poput prašine u pustinji, koju nakon što se smiri, ostane samo blijedo sjećanje. Vrijeme prolazi, a emocije više nisu tako intenzivne kao što su bile. Na kraju jedino preostaje shvaćanje da je spas u prihvaćanju jer nas emocionalni vrtlog samo potroši.
Svest o sopstvenom roku trajanja većina nema. Odakle bi to osvestili kada svest zatrpavaju krajnjepogrešnim, toksičnim ili zaludnim stvarima. Ipak, onima od kojih bi bilo vajde da se osveste i preslože za novu životnu etapu jer su od kvalitetnijeg materijala sazdani se dešava da smrt pošalje vesnika. Vesnik ih razdrma, presloži im prioritete i ne dozvoli da traće svoje vreme na bitisanje, već ga usmeravaju na življenje. Naravno, vesnika smrti valja prethodno savladati.
Možda samo da odvojiš u dva ili tri pasusa radi lakšeg čitanja i preglednosti.
Plus i zvezdara!
Jebala te povijest i onaj koji dozvoljava ne-srpske riječi na ovom portalu. Svaki put kad sam u Hrvatskoj, moram paziti šta pričam da i mene i djecu ne bace u more. Tebi, hrvatski prijatelju plus za defku a gazdama sajta minus.
Veća bi bila uvreda bilo da izigravam Srbina pa da još ispadnem nepismen. Dok smo normalni i ne pričamo o politici, od većine nećeš morati paziti što pričaš. Naravno, ako naletiš na vojnike s naše ili vaše strane koji su proveli cijeli rat na ratištu, ne možeš drugo ni očekivati. Treba zapamtiti da djeca nisu kriva ni za što dok ne postanu punoljetni i sami počnu donositi odluke.
Dragi moj,
Kao rodjeni purger iz Dugava, Čalogoićeva 12 sam kao 12-godišnjak dozivio kako su me već 1991 prvi susedi hvatali za vrat zato što sam kao pisao 4xC po zidovima. Nit sam ja niti su oni bili vojnici.
Rado uzivam i vašem i svojem moru i siguran sam da su 95% super ljudi, otprilike u istom procentu kao i Srbi. Ali što me smeta da 99% Hrvata ne otvori usta kada se ruše srpske table, pale srpske novine pred redakcijom Novosti, kada se pojavljuju crnokošuljaši sa majcama ZDS. Svi vi šutite jer mislite da nije vaš problem, ne vidjevši da će kad tad postati vaš problem. Eto, zato mi smetate, jer ćutite. Bilo mi lakše da nosite svi te majce.
Lepo si napisao, pomisao da smo smrtni nas prizemlji, vrati u našu kožu, natera nas da živnemo pre nego što nam uzmu meru, skockaju i zakopaju i zalepe poslednju profilnu sliku na komadu mermera I jedina je sigurna stvar na Zemlji smrt, e sad valjda ona spada pod promenu - kraj života. Tako da je jedina sigurna stvar zapravo promena, koliko god neugodna bila. I što kaže grobar Laki Topalović: ,,Sve može da propadne, da nestane, samo je smrt siguran posao."