
Je spomenik koji se nalazi na Kalemgdanu. Postavljen je tamo negde posle Prvog svetskog rata kao znak prijateljstva između Srbije i Francuske. To prijateljstvo je izbombardovano 1999-te i zaboravljeno sa raznim odlukama vlada Francuske pre i posle toga koje nisu bile povoljne po Srbiju. Tako je to prijateljstvo danas zaboravila Francuska inače država koja duboko poštoje taj "Veliki rat" zlostavljajući jadne Arape da ni slučajno ne rade na praznike koji veličaju taj rat...
I tako danas propada taj spomenik, mermer se jadan otopio od pranja kiše i pranja od silnnih grafita koje su na njega ispisali. Sete ga se samo političari na praznike Francuske pa odu i posete i ostave koji venaca, a mi moramo da ga gledamo onako za džabe pošto i onako taj spomenik ne zastupa nešto posebno danas.
Ali kao što reče Čerčil: ‚‚Ne postoje naši stalni stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi."
Jeste on je bio Britanac ali Francuzi ga ipak slušaju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.