
Je spomenik koji se nalazi na Kalemgdanu. Postavljen je tamo negde posle Prvog svetskog rata kao znak prijateljstva između Srbije i Francuske. To prijateljstvo je izbombardovano 1999-te i zaboravljeno sa raznim odlukama vlada Francuske pre i posle toga koje nisu bile povoljne po Srbiju. Tako je to prijateljstvo danas zaboravila Francuska inače država koja duboko poštoje taj "Veliki rat" zlostavljajući jadne Arape da ni slučajno ne rade na praznike koji veličaju taj rat...
I tako danas propada taj spomenik, mermer se jadan otopio od pranja kiše i pranja od silnnih grafita koje su na njega ispisali. Sete ga se samo političari na praznike Francuske pa odu i posete i ostave koji venaca, a mi moramo da ga gledamo onako za džabe pošto i onako taj spomenik ne zastupa nešto posebno danas.
Ali kao što reče Čerčil: ‚‚Ne postoje naši stalni stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi."
Jeste on je bio Britanac ali Francuzi ga ipak slušaju.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.