
Tradicionalan srpski pomozbog lek za kostobolju.
(Čitaj: vs. svake boljke brez razliku.)
Sulumija! O, Sulumija!!!... ’De si, bogteubio, da te ubio! Čuješ li ti kad te zovem?... Odma’ da si došla ’vamo!... Ubi me ova reuma, vala nema tije para što ne bi dao... Ne bi, svegami, žalio... ’De se denu, djavoli te denuli!... Vidider, živa mi bila, ’de je staklo sa onom mojom medecinom... To, to, dodajder mi to ’vamo!... Deder, bogtidao, sipajder mi jednu ovu moju spondilozovaču, daćebog pa će me kurtalisati ovog jada!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.