
Srpska akupunktura je novi, savršeniji oblik poznate starokineske metoda lečenja pomoću igala koje se zabadaju u određene tačke na koži. Srpska akupunktura, za razliku od kineske, napredovala je u tome sto za nju nisu potrebne igle. Srpska akupunktura se zasniva na dve prastare tehnike ukorenjene duboko u srpsku tradiciju - 'podjebavanje' i 'zavlačenje'. Prilkom srpske akupunkture, pacijentu (najčesce konobarica u kafiću, radnica u kladionici, kasirka u maloj prodavnici na uglu, lepa sekretarica... čak ičlan porodice..) se polako stimulisu slabe tačke, gorepomentim tehnikama podjebavanja i zavlačenja,sve dok se negativna energija ne skupi u jedno bolno mesto. Iskusan akupunktor pravi ključne pauze između uboda i varira u jačini pritiska, kako bi pacijenta doveo do same granice suza. Tada izvodi svoj konačan ubod, u najbolniju tačku, dovodeci pacijenta do katarze (pročišćenja) obično pracenog obilnim izlivima psovki, kletvi i svih ostalih otrova iz organizma.
Srpska akupunktura postoji na svim nivoima srpskog društva, ali pronalazi svoje najsofisticiranije sledbenike u berberima, kafanskim gostima i starim kladioničarima..
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.