Srpska akupunktura je novi, savršeniji oblik poznate starokineske metoda lečenja pomoću igala koje se zabadaju u određene tačke na koži. Srpska akupunktura, za razliku od kineske, napredovala je u tome sto za nju nisu potrebne igle. Srpska akupunktura se zasniva na dve prastare tehnike ukorenjene duboko u srpsku tradiciju - 'podjebavanje' i 'zavlačenje'. Prilkom srpske akupunkture, pacijentu (najčesce konobarica u kafiću,  radnica u kladionici, kasirka u maloj prodavnici na uglu, lepa sekretarica... čak ičlan porodice..) se polako stimulisu slabe tačke, gorepomentim tehnikama podjebavanja i zavlačenja,sve dok se negativna energija ne skupi u jedno bolno mesto. Iskusan akupunktor pravi ključne pauze između uboda i varira u jačini pritiska, kako bi pacijenta doveo do same granice suza. Tada izvodi svoj konačan ubod, u najbolniju tačku, dovodeci pacijenta do katarze (pročišćenja) obično pracenog obilnim izlivima psovki, kletvi i svih ostalih otrova iz organizma. 
Srpska akupunktura postoji na svim nivoima srpskog društva, ali pronalazi svoje najsofisticiranije sledbenike u berberima, kafanskim gostima i starim kladioničarima..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.