
Дебилно морално правило по коме би требало да се захвалиш неком ко ти стане на прешачком и пусти те да прођеш, иако је вочима законом предвиђено да стану на пешачком прелазу.
Добро је што тако није ни у кривичном закону: Било би нормално да се захваљујемо онима који пролазе поред нас на улици без да нас ишамарају.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
U Berlinu, onomadne, ja tražim neku ulicu, nešto mi nisu jasne strane sveta, kad osetim nešto čudno; okrenem se, a ja zastao na metar i po (!) od ivičnjaka, i to kod prelaza. A crni audi, zatamnjena stakla, stao i STOJI VEĆ 20 SEKUNDI, ČEKA ME DA PREĐEM ULICU!!! Jebote, ja u međuvremenu shvatio da treba da se vratim, da to nije dobar smer... ali kako sad, čoveče?!? I klimnem glavom, pređem bulevarčinu, šta ću... posle sam se vraćao... Eto ti nemačkih vozača!
+
- osnovna je kultura nekome se zahvaliti!
Onaj ko se zahvali vozacu sto mu je stao taj ce znati da se zahvali i za krupne stvari!
Danas nijedno dete do osmog razreda ne zna da kaze hvala kada mu nesto das!
+
Даиши , ради се о томе да се захваљујеш неком зато што ради оно што је законом прописано...