
Po nekom nepropisanom pravilu postoje tri vrste imenovanja srpskog psa.
1.) Ozbiljno: To su imena od kojih se covek od samih njih uplasi. Data su im da bi vec od same kapije odvratila nepozeljnog gosta.
Imena su tipa: Zevs, Reks, Ares, itd.
2.) Ne ozbiljna: To su vam ona imena koja na neki nacin opisuju psa po nekoj svojoj osobini a najcesce po izgledu
visebojni pas: Sarko ili Sarov
mali pas: Grizli
itd.
3.) Pas za koje nije bilo vremena da mu se nadje adekvatno ime: Dzeki, Dzek, Dzoni.
Inace ubedjen sam da se u Srbiji 2 od 3 psa zovu ili makar odazivaju na ime Dzeki
A: Jaoooo vidi onu kucu tamo sa druge strane ulice.
B: Ma daj pusti ga, vidi kako izgleda, sigurno je pun buva
A: Ma nije vazno. Dzeeekiiiii, dodji ovamo, odi odi, kuc kuc kuc, Dzeki Dzeki, dodji ...
Pas vrcka repom i polako prilazi
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
žućo,bobi,gari :)
Čapa, Musa, Žuća, Garov
Morgenštern :D
Surovi
Jeste ljudi, jeste. Dlakav je i sladak, i voli da ga češkamo po stomaku....
A i mnogo balavi.
Kako sam samo mogao da zaboravim Zuću i Bobija :)
Ja sam svog kera zvao Jezdimir, mozda je zato i pobegao.
:))
@ piro hahahahahahaha
xaxaxa nisam ti video ovu +