Poštovana Republiko,
Prvo i prvo, nek ti je srećan rođendan. Da još dugo poživiš u zdravlju, sreći i veselju, i da rata nikad više ne bude.
A drugo, kako te nije sramota? Kako te nije stid da postojiš takva kao što postojiš? Zašto tvoj narod dopušta da ga lažu i varaju, dok se državni vrh bogati preko njegovih leđa? Sramno i smiješno je ruho u koje su te obukli, ruho nekog "patriotizma" dok ovamo gledaju kako će preko grane. Dok gledaju kad će da ih nazove neka tetka iz Njemačke, da kaže da ima mjesta u komunalnom, da je plata dobra, torbe su već spakovali, a vjekovno ognjište će posjećivati samo za praznike. Zašto svaki put kad hoću da se zaposlim, budem upitan za vjersku i stranačku pripadnost, a ne za svoje radne sposobnosti? Zašto? Ni ti nemaš odgovor.
A isto smo godište. Ti si nastajala kad sam se ja rodio. Rasli smo zajedno. Zapravo, ti nisi rasla. Ti si se smanjivala, ne teritorijalno, već demografski. Svi pričaju o bijelim kugama i odlivu mozgova. Mladi idu u inostranstvo, ti ih tužno gledaš dok okovana u lancima pohlepe dok puca po tebi bič onih koji se preko tvojih leđa bogate. Tužno je gledati da su se naši očevi, djedovi i pradjedovi za ovo borili. Tužno je gledati kako te razdiru sa vrha, vadeći ti utrobu i gozbeći nad njom. A ja te volim, i ne želim da te napustim! Ne želim da se nastavi tvoje propadanje u ambis.
Hoću da ti pružim ruku da je uhvatiš, da te izvučem ali ruka mi je kratka, sam sam, slab sam. Da te bar još neko hoće tako pogledati, ovako kao što te vidim ja, pa da pružimo svi ruke prema tebi, da te izvučemo iz sigurne propasti. Da otmemo sve bičeve onima koji te biju, i od njih da napravimo konce, a sve lance da pretopimo u igle, i da zašijemo jednom za svagda sve rane koje su ti napravili! A sve te igle da pretopimo u plugove, a konce u konopce da stoku upregnemo, pa da konačno zaoremo prvu brazdu tvog preporoda. Biće teško, zemlja je skoro pa jalova, ali možemo mi to, draga moja Republiko, i ne mora niko da strada, ne mora niko da pati. Svi ćemo zajedno raditi, sve će to biti u redu. Samo da se sve oči otvore...
S poštovanjem,
Tvoj Stanovnik.
