
Kazneno-popravna metoda kojom su te roditelji plašili pred svaki odlazak na roditeljski. U nekim slučajevima zadržavalo se na pretnji, mada imalo je i pojedinaca na kojima se zaista zalomilo. Tada bi osudjenik izmišljao razne izgovore putem kojih bi opravdao iscepanu trenerku ili pljave rukave na duksu. U suštini svi bi znali o čemu je reč, ali bi se solidarisali sa drugom.
-Roditeljski je za pola sata. Poslednji put te pitam ima li neka ocena koju mi nisi prijavio?
-Nema tata. Sve sam ti rekao.
*posle roditeljskog*
-Ženo spremi svom jedincu sutra da obuče onaj skafander. Eno ga u letnjoj kujni pokrio sam njime kosačicu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobra! +