
On jebe. Ima pedesetak godina, prosedu kosu i bradicu. Nosi Hummel trenerku i univerzalke. Igrao je osamdesetih za lokalni fudbalski klub. Odustao je od profesionalne karijere "jer je video da nema od sporta vajde". Postoji i priča da je pozvan da igra za reprezentaciju sveta, ali je zaboravio pasoš i zakasnio na avion. Sada pika fudbal sa klincima kada je u prilici. Pokazuje im svoju veštinu podizanja lopte sa zemlje na razne načine. Sa momcima igra fudbalicu dok ne utera neki gol glavom, pa onda maše kažiprstom u fazonu učite-deco-od-čika-Zokija. Posle odlazi na pivce, a možda ostane u kafiću da iz stručnog ugla zaključi kako je trebalo da Pantelića uvedu na poluvremenu. On ostaje legenda u kraju. On je stari as.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Krvavo ti jebem... ladno nije definisano, a ovaj izraz svakodnevno koristim...
Uber-pluščina!!!
Jaka baš