
Nedokučiivi fenomen. Ako zanemarimo činjenicu da kako ko dođe na vlast konstantno ruši ono što se protivi njegovoj ideologiji, menja ulice i čupa zeleno rastinje, sve (spomen) biste i statue u Srbiji se mogu svrstati u tri kategorije:
1. Velikani među velikanima - Vuk Karadžic, Dositej Obradović, Tesla, čika Jova Zmaj, Pančić, Pupin, Pašić, Milanković, kralj Petar, knez Lazar itd + stranci ...
2. Ideološki/komunistički: Titu, Leki, Djidi, Miši, Loli, Djuri, Peri, palim borcima, narodnim herojima, dedovi pokolenjima i ponosni unuci dedovima...
3. Lokalni - Vezani za to mesto ili određenu ustanovu, ne toliko poznati.
Sve ostalo odnosno svi ostali su nebitni, jer malo ljudi za te ličnosti zna. Odnosno, primenjuje se princip - Što narod ne zna to ga ne boli.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
A u koju skupinu se svrstava spomenik Rokiju? Predpostavljam u velikane među velikanima.