Rekli su mi da je ovo volela da kaže moja prabaka. Nepismena žena velikog uma. Koliko puta u životu odreagujemo emotivno, ishitreno, bez promišljanja? Za ljude je to ponekad i normalno jer se ne ponašaju uvek racionalno. Bilo bi veliko pitanje promišljanje koliko racionalno više donosi običnom čoveku od emotivnog. Ali kad odluke donose državnici, u ima hiljade ljudi, jednostavno tu nema mesta emotivnom. Još manje ima mesta kod građana koji donose političke odluke. A sve je u životu izbor. Svakog dana, svakog trenutka donosimo odluke. Neke od njih su vitalne, neke trivijalne, a granica između njih je sve tanja. Trivijalnih i nebitnih odluka je sve manje jer je sve teže napraviti razliku i "odvojiti žito od kukolja". Sve je postalo bitno i sve je postalo hitno. Teško je odvojiti slobodno i radno vreme, teško je napraviri razliku između dokolice i rada. Voz jednom stane i ako ne izađete na vreme nikada se nećete vratiti. Čovek juri kroz život i ponekad se i ne osvrne iza sebe. Ali jednom mora da stavi taj prst na čelo i razmisli dok voz ne stigne u novu stanicu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odlična. Podseti me na moju baku.