
Dve stvari, za koju će velika većina ljudi reći da o njima ne vredi raspravljati. U stvari, jedine dve stvari oko kojih se, na kraju krajeva, i vredi raspravljati : stavovi o religiji, politici, seksualnim opredeljenjima i bilo kojoj drugoj stavci koja je ljudima bitna, a koja ih je podelila. Ukusi u vezi muzičkih pravaca, načina oblačenja, filmskih žanrova ili sporta..
Kako god, ljudi imaju potrebu za raspravama, i one su dobre i korisne dok ne predju u svadje ili rat, što se dogadja zbog ličnih slabosti, ili nedostatka tolerancije i valjanih argumenata.
Na kraju, uglavnom obe strane ostanu pri svojim stavovima i mišljenjima, samo u njih budu sigurniji, oni postanu čvršći, a ponekad na njih pogledaju i iz drugih uglova pa nešto novo zaključe i razumeju..
Ako se i prihvate tudji, otvaraju se novi vidici, dolazi do novih zaključaka, i čovek počinje da misli na više načina i stvari gleda iz više perspektiva. A onda postaje kvalitetniji, tolerantniji i kompletniji čovek.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
lepo...:)
Super!
паметно
:)
Sviđaju mi se tvoje današnje definicije, Melkijades. Plus i za ovu.
Hvala ljudi. U zadnje vreme me ne mrzi da pisem.