
Sintagma koja predstavlja potvrdu kolektivnog iskustva. Njenom upotrebom izbegava se narušavanje društvenih tabua i dobija se iskaz koji nikako ne preti da poljulja društveno prihvatljivo ponašanje.
- Biću iskren prema tebi. Mislim da si jako fina i pametna devojka, a moram priznati i vrlo privlačna. Ouvaj.. Khm.. Sećam se, prvi put kada sam te ugledao, tvoja pojava učinila je da ova bezlična sila što duboko u meni obitava, koju dušom nazivaju, zatreperi, a srce zapleše smirenim koracima uz tanane melodije lišća breze poljuljanog vetrom, koji je tog prolećnog jutra smireno šaputao.
- Ali, ne razumem šta želiš od mene. Znaš da imam dečka već dve godine, a i, pobogu, prijatelji smo.
- Pa, 'naš kako.. Mislim.. Ja bi' samo da ti ga, što ka'e, malo munem. Da ti ga natreskam u plinaru. 'Nako, prijateljski.
- Iju! Pa, može, al' malo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.