
Raditi nešto bez ikakvog cilja. Uzaludan posao. Glumiti Sizifa. Mlatiti praznu slamu.
Baba: Šta radite, deco.
Unuke: Evo igramo malo xBox.
Baba: E moji vi. Stalno ste na tom eksplodsu. Štrikate promaju. U moje vreme taj položaj ruku se koritio za štrikanje čarapa i džempera... (ubaciti još govora o teškim, ali dobrim starim vremenima ovde).
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
može može +
Zaboravila sam već izraz.