Odnosi se na "vruću rakiju", u narodu poznatu i kao "šumadijski čaj". Obično se služi u čašicama od debelog stakla koje imaju dršku.
Izuzetno je blagotvorna možda čak i lekovita, posebno u hladnim zimskim danima, to će ti reći svaki srpski seljak. Muškarci su majstori za spravljanje ovog tečnog umetničkog dela, žene tu nisu baš nešto vične. Žene i ne piju vruću, one se radije opredele za kuvano vino. Kad sa Rudnika dođu gosti na slavu, po mrazu i ledu, prvo traže vruću. A vole da je popiju i oni gosti koji dođu iz grada. Da osete čari Šumadije. Miris koji se proteže od smederevca do trpeze dok se rakija kuva omamljuje sve goste, podiže raspoloženje i zbližava ljude. A iz smederevca se čuje pucketanje vatrice, deca jure po sobi a domaćica proverava da l' je sarma kuvana. A domaćin:
- Može još jedna vruća?
Meni se kod drugog čajnika pomalo oduzmu noge...:-)))
Moram da popijem jedared onaj pravi šumadijski +++
ugrija me samo citanje definicije :3
ma piju i zene ;)
ja pijem
+